Živko Juzbašić je rođen 1924. godine u selu Jošavici pokraj Petrinje. Kao sedamnaestogodišnjak već 1941. pridružuje se partizanskom i antifašističkom pokretu na Baniji. U sastavu Sedme banijske divizije sudjelovao je u bitkama na Neretvi i Sutjesci.
Bio je pomoćnik direktora Instituta radničkog pokreta Hrvatske (1962 — 1963.), predsjednik Skupštine općine Petrinja (1963 — 1967.), poslanik u Saveznoj skupštini SFRJ (1963 — 1965.), zastupnik u Saboru SR Hrvatske (1965 — 1969.) te glavni direktor Mesne industrije Gavrilović (1967 — 1973.). Bitno je pridonio razvoju opštine Petrinja i zaslužan je za modernizaciju i uspješno poslovanje Gavrilovića. Godine 1973., ne slažući se sa aktualnom poljoprivrednom politikom, podnosi ostavku i odlazi u penziju.
Na poziv predsjednika RH Franje Tuđmana postao je 1991. član Vlade demokratskog jedinstva Hrvatske, kao nestranački ministar. Bio je, u ime hrvatske Vlade, član Povjerenstva za pregovore o primirju i razmjeni zarobljenika, član Savezne komisije za prekid vatre, član Delegacije za pregovore u Den Haagu, član Ekspertne grupe za ljudska prava i prava nacionalnih zajednica, Radne grupe za pripremu Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama te pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.
Na parlamentarnim izborima 1992. izabran je u Zastupnički dom Hrvatskog sabora na listi SDP-a, kao predstavnik srpske nacionalne manjine. Bio je među osnivačima Hrvatskog helsinškog odbora i jedan od osnivača političke stranke Akcija socijaldemokrata Hrvatske, čiji je predsjednik bio Miko Tripalo.
Svjedočanstva i dokumente o svom burnom životnom putu i društveno-političkom angažmanu u mirovnim misijama, o položaju i pravima Srba u Hrvatskoj, ljudskim pravima i antifašizmu, objavio je u knjizi Srpsko pitanje i hrvatska politika (2009).
Juzbašić je nositelj više odlikovanja i priznanja, među kojima i Partizanske spomenice 1941., te Spomenice Domovinskoga rata. Umro je u Zagrebu 2015. godine.