Vladimir Beara rođen je 26. augusta 1928. godine u Zelovu kod Sinja. Karijeru nogometnog golmana započeo je 1946. godine u NK Hajduk. Za seniorsku momčad Hajduka počeo je braniti 1947., a već 1950. s klubom slavio osvajanje prve poslijeratne titule prvaka Jugoslavije. U momčadi Hajduka s kojom je zabilježio ukupno 308 nastupa, Beara je osvojio i titule prvaka države u nogometu 1952. i u prvenstvenoj sezoni 1954./55.
Beara je 1955. potpisao ugovor s NK Crvena zvezda. Sa Zvezdom je osvojio još četiri titule prvaka države, a sudjelovao je u osvajanju dva nacionalna kupa Jugoslavije. U dresu Zvezde u sezoni 1959./60. dobio je Žutu majicu Narodnog sporta kao najbolji nogometaš u sezoni. Bilo je to prvi put u povijesti da je golman proglašen najboljim nogometašem. Nakon Crvene Zvezde, Beara odlazi u Alemaniju iz Achena, a golmansku karijeru završio je u njemačkoj Viktoriji iz Kölna.
Vladimir Beara za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 60 utakmica među kojima su svjetska prvenstva u Brazilu 1950., u Švicarskoj 1954. i Švedskoj 1958. Dobitnik je srebrne medalje na Olimpijadi 1952. godine u Helsinkiju, gdje je u finalu obranio je penal Ferencu Puskásu. 1953. igrao je za FIFA-inu reprezentaciju u susretu Ostatak Evrope – Engleska.
U nogometnim krugovima zvali su ga Veliki Vladimir, Balerina s čeličnim šakama i Čovjek od gume. Lav Jašin, ruski golman, primajući priznanje za najboljeg evropskog golmana 1963. izjavio je: “Postoji ipak jedan bolji, a to je Vladimir Beara”.
Po završetku nogometne karijere, Beara je krenuo na doškolovanje tokom kojeg je stekao diplomu visokog trenerskog stručnjaka u školi njemačkog stručnjaka Seppa Herbergera. Do umirovljena je bio trener desetak nogometnih klubova u zemlji i inozemstvu.
Od 2007. godine počasni je član Kuće slave splitskog sporta, a 2008. predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je odličjem Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. 2010. dobio je i Nagradu za životno djelo Grada Splita. Preminuo je 11. augusta 2014. u Splitu.