Leposava Kangrga, hrvatska kazališna glumica poznatija kao Bela Krleža, rođena je u Senju 26. oktobra 1896. godine. Nakon mature, prvo radi u Sveučilišnoj knjižnici i kao učiteljica u Dugoj Rijeci na Kalniku. Želja za glumom iz godina školovanja nije je napuštala, pa je učeći kod glumice Milice Mihičić i glumca Ive Badalića 1928. pristupila audiciji zagrebačkoga kazališta ulogom u Romainsovoj komediji Diktator. Pravu je priliku dobila na premijeri Krležine drame Gospoda Glembajevi (1929.), kada je na temelju uspješne interpretacije glavne ženske uloge, barunice Castelli, postala članicom dramskog ansambla HNK. Ta će se uloga s vremenom pretvoriti u njezinu amblemsku kreaciju. Izvela je brojne uloge u komedijama, posebice Nušićevim i Držićevim. Igrala je i u dramama Ibsena, Tolstoja i Gorkog, a osobito se dobro snalazi u konverzacijskim djelima Wildea i Shawa. Nastupa i u brojnim ostvarenjima suvremenih pisaca kao što su Williams, Helmann i Anouilh. Među njezine vrhunske domete ubrajaju se kreacije Krležinih likova Laure Lenbach i Madlen Petrovne u U agoniji, Melite i Klare u Ledi, te Livije Ancile i Klare Anite u Areteju.
U aprilu 1941. bila je zajedno s još nekolicinom članova ansambala HNK koji nisu bili Hrvati pritvorena, ali se ubrzo vratila na scenu, te postala svojevrsnom miljenicom kritike.
Suprugu Belu Krleža je upoznao nakon povratka s bojišta, još za trajanja Prvog svjetskog rata, 1916. u Zagrebu. Zajedno su proveli cijeli život, čak su i umrli iste godine. Dom Bele i Miroslava Krleže bio je stjecište živoga intelektualnoga gibanja. Na adresi Gvozd 23 živjeli su od 1952. godine, a danas je njihov stan uređen kao izložbeni prostor i otvoren za posjetitelje. Bela je umrla 23. aprila 1981. u Zagrebu.