Srpsko narodno vijeće, Serb national council

Simo Matavulj
znameniti Srbi u Hrvatskoj

Simo Matavulj – književnik

Simo Matavulj rođen je 12. septembra 1852. godine u Šibeniku. Nakon drugog razreda šibenske gimnazije odlazi u manastir Krupa, gdje je njegov stric Serafim tada bio iguman. Ubrzo je napustio manastir i 1872. završio učiteljsku školu u Zadru. Potom je radio kao učitelj u više dalmatinskih sela, a u Islamu Grčkom kod Zadra, prijateljevao je s uglednim Ilijom Jankovićem, djedom književnika Vladana Desnice.

Matavulj je prve književne radove objavio u zadarskom Narodnom listu. Osam godina radio je kao učitelj talijanskog jezika u Herceg Novom, a u vrijeme Nevesinjskog ustanka 1875. bio je dobrovoljac u četi Miće Ljubibratića, nešto kasnije i dobrovoljac-bolničar u ruskoj bolnici u Nikšiću. Zbog sudjelovanja u drugom Bokeljskom ustanku, austrijske vlasti protjerale su Matavulja koji je prebjegao na Cetinje. U novinama na Cetinju je 1885. u nastavcima počeo objavljivati roman Uskok.

Godine 1889. preselio se u Beograd, gdje je postao učitelj Niže gimnazije. Zbirke pripovijetki Sa Jadrana i Iz beogradskog života objavio je 1892., kada su štampani i njegovi romani Bakonja fra Brne i Uskok.

Napisao je oko sedamdeset pripovijedaka i novela, mahom objavljenih u zasebnim zbirkama, kao: Iz Crne Gore i Primorja, Iz primorskog života, Iz beogradskog života, Iz raznijeh krajeva, S mora i s planine, Sa Jadrana, Primorska obličja, Beogradske priče, Život i nemirne duše. Njegove najpoznatije pripovijetke su Pilipenda, koja opisuje unijaćenje Srba iz Petrovog polja u Dalmaciji i Povareta, koju mnogi smatraju za jednu od najboljih psiholoških novela ovdašnje književnosti.

Pored toga, Matavulj je ostavio i nekoliko svezaka putopisa, uspomena i književnih članaka. Napisao je i dvije drame: Zavjet i Na slavi. Također je prevodio djela pisana na stranim jezicima, najčešće francuskom. Preveo je Na vodi Guya de Maupassanta, San Emilea Zole, Pučanin kao vlastelin i Mizantrop od Molierea.

U prvim godinama 20. stoljeća zaposlio se pri Ministarstvu vanjskih poslova tadašnje Kraljevine Srbije. Bio je predsjednik strukovnog udruženja književnika, a za redovnog člana Srpske kraljevske akademije izabran je početkom 1904. Preminuo je u Beogradu 20. februara 1908. godine.

znameniti Srbi u Hrvatskoj
Sofija Marinković

sofija marinković

narodna heroina

Vladimir Beara

vladimir beara

nogometaš

Josif Rajačić

josif rajačić

patrijarh

Nikola Tesla

nikola tesla

izumitelj svjetskog glasa

Adam Dupalo

adam dupalo

partizanski borac