lokacija: Prema popisu stanovništva Hrvatske iz 1991. etnički sastav Vukovara bio je mješovit i gotovo izjednačen između dviju glavnih skupina: Srba (31.445, ili 37,35 %) i Hrvata (36.910, ili 43,8 %). U središnjem dijelu grada bilo je 47 % Hrvata i 32 % Srba. Valja napomenuti i to da je prema popisu bilo 35 % miješanih brakova. Prema popisu stanovništva iz 2011. Vukovar ima 27.683 stanovnika, od čega 57,37 % Hrvata i 34,87 % Srba. Budući da sam grad više ne obuhvaća teritorijalno-administrativno područje koje je obuhvaćao 1991., izravna usporedba podataka nije moguća, no jasno je da u relativnom smislu nije došlo do velikog pada broja Srba koji žive u gradu, što je prije svega rezultat mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja.

vrijeme: Od juna 1991. do ljeta 1992.

opis zločina: Vukovar s pravom zauzima posebno mjesto u dominantnom javnom diskursu o ratu u Hrvatskoj. Međutim, ono što se konstantno neopravdano prešućuje jesu činjenice o ubojstvima, otmicama, pljačkama i protjerivanjima Srba u tom gradu, događajima koji su počeli u junu 1991., odnosno kada u samom gradu nije bilo pravih ratnih događanja. Ti se događaji dovode u najvećem dijelu u vezu s Tomislavom Merčepom, koji je od 10. juna do 13. augusta 1991. obnašao dužnost sekretara Općinskog sekretarijata za narodnu obranu u Vukovaru, i s jedinicama koje je vodio. I prije rasplamsavanja sukoba, tijekom proljeća 1991., Vukovarom su vladali strah i međusobno nepovjerenje zbog onoga što se događalo drugdje po Hrvatskoj. Stanje se dodatno zaoštrilo nakon sukoba i ubojstva dvanaestorice hrvatskih policajaca u Borovu Selu 2. maja 1991. Brojni stanovnici Vukovara već tada napuštaju grad zbog straha za vlastitu sigurnost. Jedna svjedokinja ispričala je kakvo je bilo stanje u Vukovaru u to vrijeme:

Već oko tri popodne, čim bi se ljudi vratili s posla, grad je postajao sablasno pust. Kad bi se smračilo, ljudi bi odlazili u podrume. Nije bilo noći da gradom ne odjekne kakva eksplozija ili da se ne čuju rafali. Kad ste čuli noćnu škripu automobilskih kočnica u blizini vaše kuće, mogli ste biti sigurni da će za nekoliko trenutaka odjeknuti eksplozija. Pucalo se po kućama, a stalne telefonske prijetnje bile su razlogom da mnogi napuste Vukovar. Ti su odlasci postali masovni nakon što se pročulo o noćnim privođenjima i nestancima ljudi.

Jedna od prvih žrtva rata u Vukovaru je Jovan Jakovljević, do čije je kuće 29. juna oko 23 sata došla grupa naoružanih muškaraca. Predstavljajući se kao policajci, Jakovljevića su pozvali da izađe iz kuće. Kada je on to odbio uz zamolbu da dođu sutra tijekom dana, zaprijetili su mu dizanjem kuće u zrak. Jakovljević je tada izašao, a nepoznati su ga muškarci pucnjevima iz vatrenog oružja ubili na samome ulazu u obiteljsku kuću.

Uniformirani pripadnici Zbora narodne garde (ZNG) 25. jula 1991. došli su po Savu Damjanovića na posao i odveli ga u nepoznatom pravcu. Toga se dana Damjanoviću gubi svaki trag. Mladen Mrkić 31. jula 1991., kao i svake godine, podnio je referat na sjednici Radničkoga savjeta Vupika o završenoj žetvi u poljoprivrednome kombinatu. Po završetku sjednice krenuo je prema svojoj kući, ali tamo nikada nije stigao. Svjedoci tvrde da su ga šestorica uniformiranih muškaraca prisilila da pođe s njima. Dvama automobilima bez registracijskih oznaka odvezli su ga do sjedišta Teritorijalne obrane. Toga se dana Mrkiću gubi svaki trag. Istu sudbinu doživio je i Željko Paić, kojeg su 10. augusta 1991. na putu do grada zaustavili pripadnici ZNG-a. Ovi primjeri zasigurno nisu jedini, ali služe kao dobra ilustracija zločina koji su u Vukovaru počinjeni 1991. godine. Informacije o događanjima došle su od tadašnjeg Vladina povjerenika za Grad Vukovar Marina Vidića Bilog, koji je u augustu 1991. predsjedniku Franji Tuđmanu, premijeru Franji Gregoriću i oporbenim čelnicima uputio pismo upozorenja u kojemu navodi da je Tomislav Merčep, “okružen ljudima sumnjivih moralnih i stručnih kvaliteta, bivšim kriminalcima, apsolutno preuzeo nadzor nad svime u Općini Vukovar, ne prežući od nasilnih i represivnih mjera nad građanima Općine Vukovar (bespravnim upadanjem u privatne stanove, upućivanjem usmeno i pismeno u napuštene stanove osoba koje su tražile smještaj, pljačkanjem stanova, oduzimanjem privatnih vozila, nasilnim privođenjem na saslušanje pa čak i egzekucije)”.

U intervjuu koji je dao Feral Tribuneu 1997. Vidić navodi da je bio u miniranoj kući jednog srpskog vijećnika SDP-ovca te u stanu jedne radnice iz Općine kojoj su naoružani ljudi upali u kuću i opljačkali je. Vidić isto tako govori da su u proljeće i ljeto 1991. “ljudi nestajali i više se ne bi pojavljivali”. Merčepova djelatnost, kao što se vidi i iz pisma Marina Vidića Bilog, posve je blokirala rad policije, Zbora narodne garde i organā uprave, što je stvorilo opću konfuziju. Zbog intervencije Josipa Manolića Merčep je prebačen helikopterom u Zagreb, a zatim je postavljen za pomoćnika u Ministarstvu unutarnjih poslova. U jednom intervjuu, koji je dao neposredno nakon pada Vukovara, na pitanje je li za svojega boravka u Vukovaru (do još uvijek nerazjašnjena hapšenja i dovođenja u Zagreb početkom augusta 1991., nakon čega postaje savjetnikom ministra Ivana Vekića) učinio sve što je mogao za obranu toga grada, Merčep je rekao: “Učinio sam koliko sam mogao, ali ne i koliko sam namjeravao. Trebalo je još očistiti Petrovu goru od ljudi koji su dobili oružje, staviti ih pod kontrolu i učvrstiti prostor između Bogdanovaca i Sajmišta. Meni je to bilo na umu, ali nisam to stigao učiniti. Ostalo je bilo očišćeno.” Merčep u istom intervjuu priznaje da je bilo slučajeva da su u akcijama koje je provodio “ljudi izgubili glave”, a na pitanje o brojnim leševima koji su plovili Dunavom odgovara ovako: “Ne kažem da u Vukovaru nije zaplivao niti jedan leš. Na tako velikom području, u takvoj situaciji, svatko je mogao učiniti što je htio. Međutim, mi smo u Vukovaru sve kontrolirali, tako da toga nije bilo u znatnoj mjeri.”

žrtve: Poimenični popis, pa čak ni broj svih srpskih žrtava koje su ubijene ili koje su pretrpjele neki oblik zlostavljanja na vukovarskom području za vrijeme ratnih događanja nije dokraja utvrđen i oko toga se još uvijek vode žustre rasprave. Procjene se kreću od nekoliko desetaka pa sve do više od 120 ubijenih. Ovdje navodimo neka od imena srpskih žrtava u Vukovaru za koje se s velikom sigurnošću može tvrditi da su žrtve ubojstava i sličnih stradanja. Ovdje dokumentirana ubojstva protežu se i u 1992. godinu, što svjedoči o tretmanu civilnog stanovništva od novih vlasti.

  1. Akik, Anđa (-), 1. 1. 1905.
    datum stradanja: 11. 10. 1991.
  2. Andrić, Stana (Jovo/Dušan), 15. 6. 1928.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  3. Bingulac, Tihomir (Maksim), 19. 9. 1951.
    datum stradanja: 19. 9. 1991.
  4. Bingulac, Savo (-), 1. 1. 1939.
    datum stradanja: 17. 1. 1992.
  5. Bogdanović, Boško (Ljubomir), 2. 6. 1950.
    datum stradanja: 2. 8. 1991.
  6. Bogić, Stevan (Jovan), 19. 6. 1947.
    datum stradanja: 13. 9. 1991.
  7. Bućan, Petar (Milan), 11. 9. 1959.
    datum stradanja: 29. 10. 1991.
  8. Bulajić, Ilinka (Jovan), 13. 7. 1925.
    datum stradanja: 18. 11. 1991.
  9. Bulajić, Milosav (Vidak), 22. 1. 1914.
    datum stradanja: 18. 11. 1991.
  10. Bunjac, Slavomir (Dušan), 10. 7. 1971.
    datum stradanja: 16. 10. 1991.
  11. Ciganović, Dušan (Milan), 31. 5. 1946.
    datum stradanja: 17. 10. 1991.
  12. Čečavac, Goran (Miroslav), 25. 1. 1990.
    datum stradanja: 15. 11. 1991.
  13. Čečavac, Miroslav (Čedo), 14. 3. 1966.
    datum stradanja: 15. 11. 1991.
  14. Čečavac, Slađana (Josip), 29. 10. 1972.
    datum stradanja: 15. 11. 1991.
  15. Ćirić, Predrag (Đorđe), 6. 2. 1951.
    datum stradanja: 1. 11. 1991.
  16. Čizmar, Mihajlo (Vladimir), 8. 8. 1953.
    datum stradanja: 21. 8. 1991. (Rusin).
  17. Čupić, Stanoja (Boško), 10. 10. 1953.
    datum stradanja: 20. 11. 1991.
  18. Dadić, Zdravko (Stevan), 15. 11. 1949.
    datum stradanja: 16. 7. 1991.
  19. Damnjanović, Savo (Stojko), 27. 1. 1959.
    datum stradanja: 25. 7. 1991.
  20. Dedić, Dušan (Ostoja), 2. 2. 1930.
    datum stradanja: 29. 10. 1991.
  21. Drača, Obrad (Luka), 27. 2. 1953.
    datum stradanja: 29. 7. 1991.
  22. Dragišić, Slavko (Žarko), 15. 5. 1933.
    datum stradanja: 1. 8. 1991.
  23. Đekić, Vojislav (Stevan), 29. 9. 1947.
    datum stradanja: 28. 10. 1991.
  24. Đukić, Milorad (Petar), 3. 4. 1936.
    datum stradanja: 13. 10. 1991.
  25. Đuranec, Goran (Tomislav), 2. 8. 1969.
    datum stradanja: 30. 10. 1991.
  26. Đuričić, Milenko (Ilija), 18. 6. 1953.
    datum stradanja: 13. 7. 1991.
  27. Filipović, Stanoja (Jovan), 15. 5. 1929.
    datum stradanja: 20. 9. 1991.
  28. Filipović, Zoran (Milan), 26. 11. 1969.
    datum stradanja: 25. 7. 1991.
  29. Grabić/Grebić, Dragan (Ratko), 1. 1. 1967.
    datum stradanja: 1. 8. 1991.
  30. Grbić, Boško (Milan), 6. 1. 1941.
    datum stradanja: 13. 11. 1991.
  31. Grubišić, Petar (Nikola), 10. 2. 1934.
    datum stradanja: 13. 11. 1991.
  32. Grujić, Darinka (Ivan), 25. 2. 1941.
    datum stradanja: 1. 11. 1991. (Jugoslovenka).
  33. Inić, Marko (Ratko), 1975.
    datum stradanja: 16. 11. 1991. Identitet nije potvrđen.
  34. Inić, Ratko, 19. 10. 1952.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  35. Inić-Janković, Milena (Radoslav), 2. 8. 1949.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  36. Inić, Stevan (Stevan), 27. 9. 1927.
    datum stradanja: 1. 5. 1991. Stradanje u obračunu.
  37. Jakovljević, Jovan (Marko), 6. 3. 1940.
    datum stradanja: 29. 6. 1991.
  38. Jakovljević, Tomislav (Radivoj), 17. 6. 1928.
    datum stradanja: 11. 11. 1991.
  39. Jakovljević, Vida (Jovan), 21. 11. 1924.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  40. Kitić, Goran (Mitar), 23. 11. 1966.
    datum stradanja: 9. 2. 1992.
  41. Kitić, Milica (-), 28. 5. 1942.
    datum stradanja: 1. 9. 1991.
  42. Knežević, Borislav (Božo), 11. 6. 1978.
    datum stradanja: 28. 9. 1991.
  43. Kovačević, Tihomir (Mirko), 1. 7. 1950.
    datum stradanja: 5. 11. 1991.
  44. Lalić, Stojan (Ilija), 6. 10. 1923.
    datum stradanja: 10. 10. 1991.
  45. Lalić, Vukosava (Novak), 4. 9. 1918.
    datum stradanja: 16. 10. 1991.
  46. Latinović, Čedo (Nikola), 23. 6. 1934.
    datum stradanja: 11. 10. 1991.
  47. Lukić, Ana (Antun), 19. 4. 1944.
    datum stradanja: 16. 11. 1991. (Hrvatica)
  48. Lukić, Boško (Dragoljub), 8. 1. 1952.
    datum stradanja: 14. 9. 1991.
  49. Lukić, Konstantin (Svetislav), 13. 9. 1940.
    datum stradanja: 18. 11. 1991.
  50. Malecki, Stefan/Stjepan (Ludvig), 5. 3. 1933.
    datum stradanja: 13. 11. 1991. Okolnosti stradanja nisu potvrđene.
  51. Manjoš, Ivanka (Mile), 7. 7. 1951.
    datum stradanja: 14. 3. 1992.
  52. Marčeta, Golub (Vid), 4. 4. 1908.
    datum stradanja: 11. 10. 1991. Okolnosti stradanja nisu potvrđene.
  53. Marčeta, Milica (Đuran), 15. 2. 1927.
    datum stradanja: 11. 10. 1991. Okolnosti stradanja nisu potvrđene.
  54. Marjanović, Dušan (Jovan), 9. 3. 1936.
    datum stradanja: 29. 9. 1991.
  55. Markov, Jovan (Veljko), 25. 7. 1933.
    datum stradanja: 17. 11. 1991.
  56. Marković, Ljubomir (Mileta), 10. 3. 1935.
    datum stradanja: 8. 11. 1991.
  57. Mijatović, Dragan (Stojan), 1. 1. 1964.
    datum stradanja: 4. 7. 1991.
  58. Milinković, Milica (Lazar), 27. 8. 1920.
    datum stradanja: 30. 10. 1991.
  59. Milošević, Branimir (Ilinka), 1. 1. 1981.
    datum stradanja: 15. 11. 1991.
  60. Milošević, Ilinka (Pero), 18. 5. 1959.
    datum stradanja: 15. 11. 1991.
  61. Milunović, Miloje (Miodrag), 1. 1. 1954.
    datum stradanja: 5. 7. 1991. Identitet osobe i okolnosti stradanja nisu potvrđeni.
  62. Miodrag, Slavko (Dušan), 28. 12. 1932.
    datum stradanja: 30. 7. 1991.
  63. Mirjanić, Branko (Vladimir), 17. 11. 1935.
    datum stradanja: 30. 7. 1991.
  64. Miščević, Nikola (Mile), 2. 2. 1937.
    datum stradanja: 8. 12. 1991.
  65. Mišić, Nedeljko (Jovan), 7. 6. 1953.
    datum stradanja: 10. 9. 1991.
  66. Mrkić, Mladen (Đorđe), 7. 11. 1938.
    datum stradanja: 31. 7. 1991.
  67. Nađ, Miodrag (Janko), 28. 7. 1966.
    datum stradanja: 4. 5. 1991.
  68. Nedić, Premil (Mitar), 20. 10. 1952.
    datum stradanja: 17./18. 9. 1991.
  69. Nedučić, Uroš (Arso), 12. 5. 1943.
    datum stradanja: 17. 11. 1991.
  70. Nikolić, Ljubomir (Milentije), 6. 9. 1944.
    datum stradanja: 16. 7. 1991.
  71. Nikolić, Miloš (Radivoj), 3. 2. 1958.
    datum stradanja: 6. 9. 1991.
  72. Novaković, Ana (Stojan), 1. 1. 1950.
    datum stradanja: 15. 11. 1991.
  73. Nunić, Rajko (Branko), 7. 3. 1936.
    datum stradanja: 13. 11. 1991.
  74. Oreščanin, Milka (Pavle), 8. 2. 1911.
    datum stradanja: 10. 10. 1991.
  75. Oreščanin, Mirko (Nikola/Petar), 13. 2. 1913.
    datum stradanja: 10. 10. 1991.
  76. Paić, Željko (Milić), 3. 10. 1960.
    datum stradanja: 10. 8. 1991.
  77. Pavić, Radoslav (Mile), 30. 6. 1966.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  78. Pavić, Sava/Savka (Simo), 1. 1. 1929.
    datum stradanja: 15. 11. 1991.
  79. Pavlović, Milojka (-), 16. 9. 1925.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  80. Pavlović, Nada (Milojka), 15. 5. 1955.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  81. Pavlović, Zoran (Nikola), 1. 1. 1974.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  82. Pavlović, Zorica (Nikola), 15. 8. 1976.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  83. Pelić, Velimir (Milan), 11. 3. 1961.
    datum stradanja: 23. 10. 1991.
  84. Petrović, Dušan (Ljubomir), 8. 5. 1958.
    datum stradanja: 24. 9. 1991.
  85. Ponjević, Simo (Milan), 9. 10. 1957.
    datum stradanja: 26. 6. 1991.
  86. Radić, Milan (Ilija), 30. 3. 1930.
    datum stradanja: 1. 10. 1991.
  87. Rakić, Predrag (Vaso), 22. 11. 1967.
    datum stradanja: 1. 10. 1991.
  88. Roknić, Stevo (Božo), 20. 2. 1961.
    datum stradanja: 2. 10. 1991.
  89. Skeledžija, Vlado (Nikola), 29. 8. 1930.
    datum stradanja: 30. 7. 1991.
  90. Smiljanić, Momčilo (Boško), 1. 1. 1932.
    datum stradanja: 17. 9. 1991.
  91. Stojanović, Stojan (Jovan), 11. 6. 1941.
    datum stradanja: 4. 7. 1991.
  92. Stojšić, Radovan (Dušan), 24. 11. 1921.
    datum stradanja: 15. 7. 1992.
  93. Stupar, Bogdan (Ranko), 27. 12. 1950.
    datum stradanja: 29. 7. 1991.
  94. Sučević, Branko (Dmitar), 6. 8. 1929.
    datum stradanja: 7. 10. 1991.
  95. Škorić, Božo (Miloš/Mićo), 8. 1. 1952.
    datum stradanja: 16. 7. 1991. Okolnosti smrti nisu potvrđene.
  96. Tošković, Teodor (Miloš), 7. 1. 1950.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  97. Trajković, Velimir (Stojan), 1. 4. 1930.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  98. Travaš, Milan (Ljubica), 29. 10. 1944.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  99. Turukalo, Nedeljko (Obrad), 1. 10. 1958.
    datum stradanja: 30. 10. 1991.
  100. Vezmar, Milan (-), 8. 5. 1930.
    datum stradanja: 5. 11. 1991. / 11. 11. 1991. Okolnosti smrti nisu potvrđene.
  101. Višić, Branko (Simo), 1. 1. 1937.
    datum stradanja: 10. 11. 1991.
  102. Vladisavljević, Svetislav (Nikola), 25. 5. 1957.
    datum stradanja: 2. 11. 1991.
  103. Vojnović, Ilija (Nenad/Đukan), 9. 10. 1927.
    datum stradanja: 1. 10. 1991.
  104. Vorkapić, Ilija (Savo), 1. 1. 1898.
    datum stradanja: 16. 10. 1991.
  105. Vorkapić, Jelica (Ilija), 1. 1. 1906.
    datum stradanja: 16. 10. 1991.
  106. Vračarić, Milica (Čedo), 21. 9. 1924.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  107. Vučetić, Jovan (Milan), 28. 1. 1953.
    datum stradanja: 29. 10. 1991.
  108. Vučinić, Ljuban (Ignjatija), 25. 8. 1943.
    datum stradanja: 27. 7. 1991.
  109. Vučković, Slobodan (Rade), 3. 5. 1955.
    datum stradanja: 4. 7. 1991.
  110. Vučković, Zlatko (Josip), 23. 3. 1956.
    datum stradanja: 26. 8. 1991. Okolnosti smrti nisu potvrđene.
  111. Vuković, Ilija (Milan), 5. 3. 1942.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  112. Vuković, Evgenija/Eugenija (Janko), 14. 4. 1950.
    datum stradanja: 16. 11. 1991.
  113. Zorić, Milorad (Simo), 11. 11. 1934.
    datum stradanja: 12. 11. 1991.
  114. Žegarac, Milan (Mane), 30. 10. 1947.
    datum stradanja: 7. 10. 1991. (prebivalište Novi Sad).

pravosudne konzekvence: Istražitelji Haškog suda za ratne zločine boravili su 1996. i 1997. četiri puta u Vukovaru i ondje se bavili ratnim zločinima koji su počinjeni nad Srbima u gradu i okolici. Njihov interes bio je usmjeren na djelatnost Tomislava Merčepa i njegove skupine, koja ga je oslovljavala s Tata, o čemu je haškim istražiteljima govorilo oko 100 svjedoka. Neka od tih svjedočenja sakupljena su u knjizi Zločin bez kazne koja je 1997. objavljena u Vukovaru, i u kojoj se navode precizni podaci o 86 osoba koje su nestale ili ubijene u tom razdoblju. No Merčep za te zločine nikad nije odgovarao pred Haškim sudom. Hrvatski državni vrh je 2000. godine, nakon što je HDZ izgubio izbore, dobio anonimno pismo “Zabrinutih građana Vukovara”, u kojem su detaljno opisane likvidacije srpskih civila. Nakon toga su obavljeni obavijesni razgovori sa Stipom Polom i Zvonimirom Radošem, načelnikom, odnosno zamjenikom načelnika vukovarske policije iz 1991. godine, koji su tvrdili da je policijska dokumentacija slučajeva likvidacije i nestanka srpskih civila ostala u Vukovaru nakon pada grada. No ona ni nakon višegodišnje okupacije okončane mirnom reintegracijom Podunavlja 15. januara 1998. nije pronađena, a istraga je obustavljena. Nakon šestomjesečne istrage, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je tek 10. februara 2012. podignulo optužnicu protiv Tomislava Merčepa. No u sudskom procesu koji je još uvijek u toku, Merčepa se ne tereti za zločine počinjene u Vukovaru, već za one koje njegova postrojba počinila u drugoj polovici 1991. na području Zagreba, Pakraca i Kutine. Za zločine počinjene nad Srbima u Vukovaru 1991. do danas nije podignuta ni jedna optužnica niti je za njih itko kazneno odgovarao.