opis zločina: Iako na području grada Virovitice, kao ni na širem upravnom području toga mjesta, nije bilo masovnih zločina nad Srbima, odnosno ubojstava i nestanaka po brojnosti usporedivih s onima u Gospiću ili Sisku, poznato nam je nekoliko slučajeva zločina koje su nad civilima počinili pripadnici hrvatskih snaga, i o njima će ovdje biti riječi. Nadalje, po nekim su manjim mjestima u okolici Virovitice noćne pucnjave, prijeteći telefonski pozivi, a i ručne bombe bačene u dvorište bile pojave ne tako usamljene da bi se mogle nazvati tek izoliranim incidentima. Oni koji su ubijeni, uglavnom su bili ugledniji, viđeniji ljudi, što je zasigurno pridonijelo strahu i iseljavanju srpskog stanovništva s toga područja. Iako je izvjesno da se jedan dio mlađih ljudi, muškaraca, početkom rata priključio srpskim vojnim i paravojnim jedinicama, to ne može objasniti tako velik nesrazmjer ni u apsolutnom broju ni u relativnom udjelu Srba u ukupnom stanovništvu toga prostora. Od dobro dokumentiranih slučajeva tu je svakako onaj do danas nepronađena civila Bogdana Mudrinića. On je bez ikakva naloga odveden iz svoje kuće u Virovitici na ispitivanje s kojega se nikada nije vratio. Koliko je poznato, nasmrt je pretučen u vojnom zatvoru u virovitičkoj vojarni, a njegovo je tijelo potom izneseno izvan zatvora, nakon čega više nije viđeno. Sličnu sudbinu doživio je i dr. Ranko Mitrić, priveden s radnog mjesta u bolnici, gdje je, prema krivičnoj prijavi podnesenoj protiv njega, nožem napao jednog hrvatskog vojnika. Iako je protiv njega prijavu podnijela civilna policija, istoga ga je dana kada se incident dogodio, 1. novembra 1991., privela vojna policija. Nakon ispitivanja, u kojem su sudjelovali i pripadnici obavještajnih službi, predan je policiji, a zatim ponovno hrvatskim vojnicima. Već sljedeći dan dr. Mitrić je ubijen, a njegovo je tijelo bačeno u šaht, koji je potom miniran. U Virovitici je još u julu 1991. nestao Ranko Starović. Početkom augusta 1991. nestao je 76-godišnji Stevan Radlović, 16. augusta 1991. 16-godišnji Slobodan Poplašen, a do danas nije pronađen ni 5. septembra nestao Mićo Petrović. U decembru 1991. u Virovitici pripadajućem Pčeliću ubijen je Milenko Momčilović, rođen 1928. godine, a i danas se traže njegovi posmrtni ostaci. Duško Šaponja odveden je iz svoje kuće u Jasenašu 11. januara 1992., mučen je i ubijen, a njegovo tijelo, bačeno u kanal pored ceste, pronađeno je jutro nakon zločina. Nakon ubojstva jedan se od počinitelja vratio u Duškovu kuću i ondje silovao njegovu suprugu. U aprilu 1992. iz Majkovca Podravskog, sela koje je 2001. priključeno obližnjoj Žlebini, ljudi koji su se predstavili kao vojna policija odveli su Vladimira Grubora, te se i on 22 godine kasnije vodi kao nestala osoba. Ovo nisu svi slučajevi ubojstava i/ili nestanaka srpskih civila na virovitičkom području. Niti su se svi dogodili u istim okolnostima niti je izvjesno da je riječ o istim počiniteljima, no uočljiv je kontinuitet stradanja civila u razdoblju od ljeta 1991. do proljeća 1992. godine. U svjetlu navedenih činjenica valja promatrati i strah onih koji su ovim događajima makar neizravno svjedočili, kao i njihovu odluku o napuštanju svojih tadašnjih domova.

Žrtve:

  1. Forkapa, Dobrivoj (Nikola), 1. 1. 1928.
    datum stradanja: 23. 12. 1991. Motivi ubojstva nisu potvrđeni.
  2. Grubor, Vladimir (Dragan), 3. 7. 1953.
    datum stradanja: 18. 4. 1992.
  3. Košutić, Bosiljka (Lazar), 14. 1. 1928.
    datum stradanja: 24. 9. 1992. Umrla od posljedica ranjavanja 28. 9. 1992.
  4. Ljuština, Nikola (Ilija), 1. 1. 1919.
    vrijeme stradanja: decembar 1991. Umro od posljedica premlaćivanja početkom 1992.
  5. Mitrić, Ranko (Mirko), 8. 7. 1960.
    datum stradanja: 2. 11. 1991.
  6. Momčilović, Milenko (Mihajlo), 17. 5. 1928.
    datum stradanja: 10. 12. 1991.
  7. Mudrinić, Bogdan (Milan), 15. 5. 1952.
    datum stradanja: 11. 12. 1991.
  8. Petrović, Mićo (Mićo), 10. 11. 1939.
    datum stradanja: 5. 9. 1991.
  9. Poplašen, Slobodan (Milan), 22. 2. 1975.
    datum stradanja: 16. 8. 1991.
  10. Radlović, Stevan/Stevo (Nikola), 8. 3. 1915.
    datum stradanja: 29. 8. 1991.
  11. Starović, Ranko (Dimitrije), 21. 10. 1954.
    datum stradanja: 20. 7. 1991.
  12. Šaponja, Duško (Slavko), 15. 9. 1961.
    datum stradanja: 10. 1. 1992.
  13. Zekonja, Slavko (Đorđe), 2. 8. 1933.
    datum stradanja: 12. 12. 1991.

pravosudne konzekvence: U kaznenom je postupku protiv četvorice optuženih za smrt dr. Ranka Mitrića i Bogdana Mudrinića pred Županijskim sudom u Bjelovaru u martu 2006. godine donesena oslobađajuća presuda koju je potvrdio i Vrhovni sud tri godine kasnije. Na 15 odnosno 12 godina zatvora pred Vojnim su sudom u Bjelovaru u aprilu 1992. godine osuđeni Darko Pil i Ivica Majetić, pripadnici HV-a, za zločin počinjen nad Duškom Šaponjom i njegovom suprugom. Ostali slučajevi zasad nisu procesuirani. Tužbeni zahtjev za naknadom nematerijalne štete koju je podnijela supruga nestalog Bogdana Mudrinića odbijen je zbog zastare, a bila je dužna sa sutužiteljima platiti 10.087,50 kn parničnih troškova. Situacija u vezi s naplatom parničnih troškova okončana je tek odlukom Vlade RH o otpisu tražbina iz decembra 2023. Zbog poznatih i osuđenih počinitelja supruga Duška Šaponje imala je naizgled lakši zadatak u dobivanju odštete, no nakon pozitivne drugostupanjske presude odštetni je zahtjev odbio Vrhovni sud, također zbog zastare zahtjeva za naknadu štete. Predmet se trenutno nalazi pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Ljubica, Goran i Zoran Mudrinić u novembru 2018. podnijeli su ustavnu tužbu zbog nepostupanja Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, a Ustavni je sud 2019. donio odluku o obeštećenju zbog neprovođenja učinkovite istrage i dosudio im 70.000 kn.

Županijski sud u Bjelovaru presudom iz marta 1994. godine presudio je da je optuženik Goran Šoh kriv što je 24. septembra 1992. oko 22 sata “došavši do dvorišta kuće br. 51 u ulici A. Hebranga u Gradini […], vlasništvo Radovana Košutić i ušavši u uvoz štaglja, te primijetivši u dvorištu zaustavljen osobni automobil, htijući oštetiti taj automobil iako je mogao znati i očekivati da će se u dvorištu nalaziti netko od ukućana i da se ukućani nalaze u prostoriji pred koju je pala bomba, aktivirao i bacio ručnu bombu M-52, kada se u neposrednoj blizini našla Bosiljka Košutić, tako da je uslijed eksplozije bombe zadobila opsežne rane razderotine po trbuhu sa razdorom trbušne stijenke i povredom tankog crijeva, traumatski razorenu desnu potkoljenicu, prijelom lakatne kosti desne ruke, što je sve dovelo do endotoksičnog šoka, uslijed kojeg je, usprkos pruženoj liječničkoj pomoći u MC Virovitica, 28. 9. 1992. umrla”.

Ostali slučajevi zasad nisu sudski procesuirani.