lokacija: Zločin je počinjen u Poljani, mjestu udaljenom 25 kilometara cestovnom linijom od Pakraca prema Kutini, koje je 1991. administrativnim ustrojem pripadalo Pakracu, a danas je u sastavu Lipika. Naselje je široj javnosti poznatije pod nazivom Pakračka Poljana, koji je približno lokacijski određuje, ali vjerojatno i zbog iz činjenice da je do 1981. godine službeni naziv mjesta bio Poljana Pakračka. 1991. ondje je živjelo 669 stanovnika, od kojih su većina bili Hrvati, njih 60,69 posto, a u znatnom broju bilo je i Čeha, s udjelom od 22,27 posto. Stanovnika srpske nacionalnosti bilo je 27. Danas Poljana ima 547 stanovnika. Još uvijek nije dostupan sastav stanovništva prema nacionalnoj pripadnosti za naselja koja nemaju status općine/grada.

vrijeme: 8. oktobar 1991. — sredina decembra 1991.

opis zločina: U Pakračkoj Poljani u jesen 1991. bila je stacionirana pričuvna postrojba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Pripadnici te postrojbe u navedenom su razdoblju u Društveni dom, pretvoren u improvizirani zatvor, dovodili nezakonito privedene srpske civile, ali i manji broj Hrvata, te ih ondje ispitivali uz učestalo premlaćivanje, mučenje, kao i brojna ubojstva. Ljudi su najčešće odvođeni iz svojih domova, gotovo u pravilu od njih je tražen i oduziman novac te ostale vrijednosti, uključujući automobile, a u jednom slučaju čak i usisivač i pegla. Neki od zatvorenika tog logora bili su mučeni elektrošokovima, sipana im je sol ili pak ocat na zadobivene rane, tortura je često uključivala udaranje tvrdim predmetima, korišten je nož, nekoliko žena je silovano, zatvorenici su pri ulasku svojih mučitelja morali podizati ruku u zrak uz pozdrav “Za dom spremni!”, a mučeni su i na mnoge druge načine. No ova kratko opisana tortura samo je manji dio zločina, jer je iz vatrenog oružja ili kao posljedica premlaćivanja na području Pakračke Poljane ubijeno više desetaka ljudi. Srpski civili u logor su dovođeni najčešće iz sela s područja Pakraca, Kutine i Daruvara, no najmanje trojica su dovedena čak iz Zagreba, gdje je, na tamošnjem Velesajmu, također bila stacionirana ista postrojba. Žrtve su najčešće bile likvidirane vatrenim oružjem iz blizine, hicima u glavu, nakon čega su zakapane u plitke grobove, uglavnom u bližoj okolici Poljane. Do danas tijela najmanje 6 žrtava nisu pronađena.

osobe koje se do danas vode nestalima ili se traže njihovi posmrtni ostaci:

  1. Pero Novković, r. 1940. – nestao 16. 11. 1991.
  2. Milan Popović, r. 1929. – nestao 10. 11. 1991.
  3. Milan Gunjević, r. 1952. – nestao 10. 10. 1991.
  4. Konstantin Radić Kojo iz sela Kričke – nestao sredinom oktobra 1991.
  5. Pero Rajčević iz Kutine – nestao nakon 11. 10. 1991.
  6. Milan Radonić, s područja Kutine – odveden 26. 10. 1991. u P. Poljanu, gdje je mučen i ponižavan, nakon čega mu se gubi svaki trag

informacije o ekshumaciji i identifikaciji žrtava: Do sada su na različitim lokacijama ekshumirane, a zatim na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu identificirane sljedeće žrtve opisanog zločina:

  1. Ljuban Harambašić
  2. Pavle Ignjatović
  3. Mirko Cicvara
  4. Tejkan Kutić
  5. Mihajlo Vučković
  6. Ljubica Vučković
  7. Ostoja Subanović
  8. Božo Velebit
  9. Stoja Ignjatović
  10. Miloš Ivošević
  11. Rade Pajić
  12. Marko Grujić
  13. Veljko Stojaković
  14. Vaso Miletić
  15. Milorad Miletić

Tijela su pronalažena u Kukunjevcu, Bujavici te na lokacijama Veliki Jarak i Mali Gaj.

pravosudne konzekvence: Presudom Županijskog suda u Zagrebu iz septembra 2005. godine na ukupno trideset godina zatvora za ona nezakonita zatvaranja, mučenja, pljačkanja i ubojstva koja su im dokazana, osuđeni su kao prvooptuženi Munib Suljić (deset godina), a zatim Siniša Rimac (osam godina), Igor Mikola (pet godina) te Miroslav Bajramović (četiri godine) i Branko Šarić (tri godine). Vrhovni sud u maju je sljedeće, 2006. godine povisio kaznu Suljiću na dvanaest godina. Igor Mikola od izricanja je prvostupanjske presude bio u bijegu, a u Hrvatsku je izručen iz Perua u oktobru 2015. Tomislav Merčep, kao (ne)formalni zapovjednik ove grupe, uhapšen je u decembru 2010. godine, a protiv njega je pred Županijskim sudom u Zagrebu podignuta optužnica šest mjeseci kasnije, u junu 2011., koja ga tereti po zapovjednoj odgovornosti za zločine u Pakračkoj Poljani, ali, po istoj osnovi, i za ubojstvo obitelji Zec.