lokacija: Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Osijeku živi 83.496 stanovnika, od čega 979, odnosno 0,91 % Srba. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na području grada Osijeka živjelo je 165.253 stanovnika, od čega 33.146, ili 20 % Srba. Teritorijalno-administrativni ustroj značajno se promijenio između 1991. i 2011. i nikakve izravne usporedbe ne daju pravu sliku, ali čak i kada se gleda broj stanovnika koji su 1991. živjeli isključivo u gradskim naseljima Osijeka, riječ je o 104.761 stanovniku, od čega 15.985, ili 15,3 % Srba. Potpuno je jasno da udio srpskoga stanovništva u Osijeku od 1991. naovamo pokazuje jedan od najdrastičnijih padova u broju srpskoga stanovništva, čak i kada gledamo čitavo područje Hrvatske.

vrijeme: Od jula do decembra 1991. godine.

opis zločina: U drugoj polovici 1991. godine, dok se Osijek nalazio na prvoj ratnoj liniji, unutar samoga su se grada događala odvođenja, nestanci, zatvaranja, mučenja i ubojstva Srba koji su ostali u Osijeku. Zločini počinjeni nad srpskim civilima u Osijeku u javnom su prostoru poznati po kolokvijalnim nazivima “Garaža” i “Selotejp”. Slučaj “Garaža” odnosi se na otmice i mučenja srpskih civila u zgradi Općinskog sekretarijata za narodnu obranu, kojim je predsjedao Branimir Glavaš, dok se slučaj “Selotejp” odnosi na ubojstva srpskih civila kojima su ruke u trenutku ubojstva bile vezane selotejpom, na obali Drave. Na ovaj je način ubijeno najmanje deset osoba.

Obnašajući dužnost sekretara Općinskog sekretarijata za narodnu obranu, Branimir Glavaš pri Sekretarijatu je ustrojio, opremio i naoružao vojnu postrojbu koja se u to vrijeme različito neformalno nazivala: Prištapska četa, Prištapska satnija, Zaštitna četa ili Branimirova osječka bojna, a kasnije je službeno nazvana 1. bojnom osječkih branitelja. Upravo su neki od članova te jedinice izvršavali naloge i činili zločine nad Srbima koji su živjeli u Osijeku.

Dana 31. augusta 1991. pripadnici Branimirove osječke bojne postrojbe u jednu su od garaža u dvorištu pored Sekretarijata priveli dvije osobe, od kojih je jedna bila Čedomir Vučković. Čitavog su dana Čedomira Vučkovića pripadnici navedene jedinice udarali rukama, nogama i dijelovima oružja, a u večernjim je satima Zoran Brekalo, također pripadnik navedene postrojbe, istočio kiselinu iz akumulatora te je prisilio Vučkovića da je popije. Uslijed jakih bolova uzrokovanih kiselinom Vučković je provalio vrata na garaži i izašao na dvorište, gdje je Krunoslav Fehir u njega ispalio nekoliko hitaca iz vatrenoga oružja. Dva su ga hica pogodila u trbuh i u ruku, no prema nalazu sudskog medicinskog vještaka, Čedomir Vučković umro je od otrovanja sumpornom kiselinom.

Dana 26. novembra 1991. pripadnici Branimirove osječke bojne iz obiteljske su kuće u Sisačkoj ulici broj 11 odveli Branka Lovrića, lišili ga slobode i zatvorili u kuću u Dubrovačkoj ulici broj 30. Iz te su ga kuće nepoznati pripadnici navedene skupine odveli na obalu rijeke Drave i usmrtili.

Dana 3. decembra 1991. Stjepan Bekavac, Tihomir Valentić i Zdravko Dragić, pripadnici Branimirove osječke bojne, dočekali su Aliju Šabanovića ispred stambene zgrade u kojoj je živio, u naselju Sjenjak. Uhitili su ga, odvezli i zatočili u podrumu kuće broj 30 u Dubrovačkoj ulici, da bi ga naknadno nepoznati pripadnici iste skupine odvezli iz navedene kuće na obalu rijeke Drave te ga ondje usmrtili pucajući mu iz vatrenog oružja u glavu. Nakon toga bacili su ga u rijeku.

Dana 7. decembra 1991. Stjepan Bekavac, Tihomir Valentić i Zdravko Dragić, pripadnici Branimirove osječke bojne, iz obiteljske su kuće odveli Radoslava Ratkovića i prevezli ga do kuće u Dubrovačkoj ulici broj 30, gdje su mu vezali ruke samoljepivom trakom, tukli ga i ispitivali o njegovoj navodnoj neprijateljskoj djelatnosti. Nakon njihova odlaska dvojica nepoznatih vojnika nastavila su ga tući, a potom su ga odvezla na obalu rijeke Drave kod Tvrđe. Ondje je Dino Kontić dao automatsko oružje Zdravku Dragiću i rekao mu da puca u Ratkovića. Dragić je ispalio jedan hitac i pogodio Ratkovića u obraz, uslijed čega je ovaj pao u rijeku. Dragić je potom iz druge puške ispalio prema Ratkoviću još jedan hitac, ali Radoslav Ratković ipak je uspio preživjeti i isplivati iz Drave. Dana 7. decembra 1991. pripadnici Branimirove osječke bojne odveli su dr. Milutina Kutlića iz njegove kuće u Mrežničkoj ulici, vezali ga samoljepivom trakom, doveli ga na obalu rijeke Drave, usmrtili ga pucajući mu iz vatrenog oružja u glavu i bacili ga u rijeku.

Neutvrđenog dana u prvoj polovici decembra 1991. godine pripadnici Branimirove osječke bojne odveli su Svetislava Vukajlovića iz njegove kuće u Vrtnoj ulici broj 12, vezali su ga samoljepivom trakom, doveli ga na obalu rijeke Drave, usmrtili ga pucajući mu iz vatrenog oružja u glavu i bacili ga u rijeku.

Neutvrđenog dana tijekom decembra 1991. godine pripadnici Branimirove osječke bojne uhapsili su jednu nepoznatu ženu, vezali je samoljepivom trakom, doveli je na obalu rijeke Drave, usmrtili je pucajući joj iz vatrenog oružja u glavu i bacili je u rijeku.

Dana 29. decembra 1991. pripadnici Branimirove osječke bojne odveli su iz kuće u Wilsonovoj ulici broj 19 Bogdana Počuču, vezali ga samoljepivom trakom, doveli ga na obalu rijeke Drave, usmrtili ga pucajući mu u glavu iz vatrenog oružja i bacili ga u rijeku.

Dana 12. jula 1991. pripadnici Branimirove osječke bojne uhapsili su i u podrumske prostorije Sekretarijata za narodnu obranu priveli Nikolu Vasića, gdje su ga udarali rukama, nogama, dijelovima oružja i palicama, zadavši mu pritom teške ozljede.

Žrtve obuhvaćene presudom Branimiru Glavašu, Ivici Krnjaku, Gordani Getoš Magdić, Dini Kontiću, Tihomiru Valentiću i Zdravku Dragiću su:

  1. Grubić, Jovan (Stevan), 25. 9. 1951. / 25. 8. 1951.
    datum stradanja: 13. 11. 1991.
  2. Kutlić, Milutin (Đuro), 30. 6. 1941.
    datum stradanja: 7. 12. 1991.
  3. Ladnjak, Petar (-), 22. 12. 1927.
    datum stradanja: 11. 12. 1991.
  4. Lovrić, Branko (Milan), 16. 5. 1950.
    datum stradanja: 26. 11. 1991. Proglašen je umrlim s danom 6. 6. 1993. Tijelo nije pronađeno.
  5. Počuča, Bogdan (Simo), 15. 9. 1938.
    datum stradanja: 29. 12. 1991.
  6. Stanar, Milenko (Milan), 4. 7. 1948.
    datum stradanja: 25. 12. 1991.
  7. Šabanović, Alija (Ređep), 5. 8. 1947.
    datum stradanja: 3. 12. 1991. (Makedonac)
  8. Vučković, Čedomir (Petar), 1. 1. 1933.
    datum stradanja: 31. 8. 1991.
  9. Vukajlović, Svetislav (Milivoj), 24. 1. 1929.
    datum stradanja: 10. 12. 1991.
  10. Dvije neidentificirane osobe.

Žrtve obuhvaćene presudom Fredu Margušu i Tomislav Dilberu su:

  1. Bulat, Svetozar (Milan), 6. 9. 1938.
    datum stradanja: 20. 11. 1991.
  2. Bulat, Vukašin (Svetozar), 17. 10. 1957.
    datum stradanja: 20. 11. 1991.
  3. Grandić, Ljubomir (Blagoje/Blagoja), 7. 7. 1944.
    datum stradanja: 23. 11. 1991.
  4. Gvozdenović, Dragica (Petar), 10. 6. 1944.
    datum stradanja: 23. 11. 1991.
  5. Gvozdenović, Stevan (Stevo), 15. 8. 1939.
    datum stradanja: 23. 11. 1991.
  6. Pavitović, Savo (-), 1. 1. 1947.
    datum stradanja: 25. 11. 1991.
  7. Vico, Nedeljka (Luka), 13. 5. 1938.
    datum stradanja: 22. 11. 1991.
  8. Vico, Nikola (Marko), 7. 2. 1933. / 12. 2. 1933.
    datum stradanja: 22. 11. 1991.

Druge žrtve:

  1. Amanović, Radojka (Jovo), 12. 5. 1940.
    datum stradanja: 29. 2. 1992.
  2. Arsenić, Spomenka (Ana), 25. 3. 1956.
    datum stradanja: 29. 2. 1992.
  3. Baletić, Veselko (-), 1. 1. 1935.
    datum stradanja: 29. 1. 1992.
  4. Bekić, Dragan (Ilija), 7. 10. 1931.
    datum stradanja: 17. 9. 1991.
  5. Bekić, Dušan (Dragan), 4. 4. 1954.
    datum stradanja: 17. 9. 1991.
  6. Bošnjak, Duško (Dragutin), 5. 5. 1948.
    datum stradanja: 19. 11. 1991.
  7. Čuča, Stevan (-), -.
    datum stradanja: 13. 4. 1992. / 16. 4. 1992. Okolnosti stradanja nisu potvrđene.
  8. Drpić, Janja (Simo), 10. 10. 1910.
    datum stradanja: 12. 3. 1992. 9.
  9. Drpić, Radoslav (Božo), 4. 8. 1939.
    datum stradanja: 12. 3. 1992.
  10. Đekić, Milorad (Novak), 12. 10. 1957.
    datum stradanja: 1. 8. 1991.
  11. Goluža, Zoran (Ante), 5. 12. 1965.
    datum stradanja: 26. 11. 1991.
  12. Knežević, Milan (Stevo), 22. 11. 1947.
    datum stradanja: 1. 7. 1991. (Ubijen u Tenji. S njime su ubijeni Josip Reihl Kir i Goran Zobundžija.)
  13. Lazić, Stevan (Petar), 26. 12. 1945.
    datum stradanja: 15. 5. 1992.
  14. Ličina, Nikola (Nikola), 2. 2. 1961.
    datum stradanja: 30. 12. 1991.
  15. Mitrović, Čedomir/Čedo (-), 1. 1. 1936.
    datum stradanja: 20. 5. 1992.
  16. Patković, Mile (Nikola), 8. 11. 1940.
    datum stradanja: 6. 1. 1992.
  17. Petković, Đorđe (Vojin), 6. 4. 1946.
    datum stradanja: 7. 9. 1991.
  18. Pokrajac, Zdravko (Mirko), 27. 5. 1958.
    datum stradanja: 1. 8. 1991.
  19. Romić, Njegoslav (Joco), 12. 7. 1939.
    datum stradanja: 17. 9. 1991.
  20. Rusić, Milenko (-), 15. 5. 1930.
    datum stradanja: 5. 12. 1991.
  21. Stanković, Dobrivoje (-), 22. 2. 1931.
    datum stradanja: 14. 6. 1992.
  22. Stojnović, Mirko (Živko), 1. 1. 1934. / 1. 1. 1935.
    datum stradanja: 5. 12. 1991.
  23. Vukas, Đuro (Stevo), 4. 11. 1933.
    datum stradanja: 18. 4. 1992.
  24. Zarić, Čedomir (Vlajko), 17. 1. 1954.
    datum stradanja: 8. 12. 1991.
  25. Zarić, Vlajko (-), 1. 1. 1933.
    datum stradanja: 8. 12. 1991.

pravosudne konzekvence: Dana 8. maja 2009. objavljena je presuda Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu kojom su optuženici Branimir Glavaš, Ivica Krnjak, Gordana Getoš Magdić, Dino Kontić, Tihomir Valentić i Zdravko Dragić proglašeni krivima za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjeno u Osijeku 1991. godine. Branimir Glavaš osuđen je na deset godina zatvorske kazne. Vrhovni sud Republike Hrvatske 2. juna 2010. okrivljenicima je smanjio zatvorske kazne koje su im izrečene prvostupanjskom presudom, pa je tako presudom Vrhovnog suda Branimir Glavaš osuđen na osam godina zatvora, Ivica Krnjak na sedam, Gordana Getoš Magdić na pet, Dino Kontić na tri godine i šest mjeseci, Tihomir Valentić na četiri godine i šest mjeseci, a Zdravko Dragić na tri godine i šest mjeseci. Početkom 2015. godine Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo je presudu Vrhovnog suda kojom je Branimir Glavaš zbog ratnih zločina osuđen na osam godina zatvora. Branimir Glavaš izašao je iz pritvora koji je služio u zatvoru u Bosni i Hercegovini. Iako Ustavni sud Republike Hrvatske nije uopće ulazio u meritum krivnje, već se bavio proceduralnim pitanjima, puštanje prvoosuđenog Branimira Glavaša iz zatvora ne ide u prilog ni pravdi za žrtve ni pravdi za većinu osuđenika jer su svi osim Glavaša već odslužili svoje zatvorske kazne. Nakon te odluke Glavaš je, iako prvostupanjski osuđen za zločin nad civilima, postao zastupnik u novom sazivu Hrvatskoga sabora, čemu su se protivile brojne udruge civilnoga društva tražeći izmjenu zakona. Dana 16. oktobra 2017. na Županijskom je sudu u Zagrebu čitanjem optužnice započela rasprava u ponovljenom postupku u predmetu Glavaš i dr. Optuženici koji su u međuvremenu izdržali zatvorske kazne izjavili su da se ne smatraju krivima za ono što im se optužnicom stavlja na teret. Županijski sud u Zagrebu 27. oktobra 2023. Branimira Glavaša ponovo je proglasio krivim za ratni zločin nad srpskim civilima u Osijeku tijekom Domovinskog rata, zbog kojega je već odslužio većinu ranije dosuđene kazne. Žalbeni je postupak u tijeku.

Pred Županijskim sudom u Osijeku vođen je postupak protiv Freda Marguša i dr. (optužnica ŽDO u Osijeku broj K-DO-54/05 od 26. travnja 2006.). Dana 21. ožujka 2007. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku proglasilo je krivima optužene Marguša i Dilbera te im je izreklo kazne zatvora. Optuženi Marguš osuđen je na kaznu zatvora od 14, a optuženi Dilber na kaznu zatvora od tri godine. Vrhovni sud RH preinačio je presudu Županijskog suda u Osijeku te je optuženom Margušu izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Presuda Županijskog suda u Osijeku Tomislavu Dilberu je potvrđena.