lokacija: Selo Kijani nalazi se u Lici i po teritorijalnom ustroju spada u Općinu Gračac. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u Kijanima je živjelo 222 stanovnika, od čega 217, ili skoro 98 % Srba. Prema popisu stanovništva iz 2011. u Kijanima živi 56 stanovnika.

opis zločina: Početkom akcije Oluja velika većina mještana Kijana odlučuje se na pridruživanje izbjegličkoj koloni i napuštanje svoga sela. Jedan broj mještana ipak odlučuje ostati, ne želeći napustiti svoje kuće. Prema svjedočenjima nekih svjedoka, jedan je od važnih razloga za to bio taj što su na radiju čuli Tuđmanovu poruku da ne odlaze oni koji “ruke nisu okrvavili”. Od prvog ulaska hrvatskih snaga u Kijane pa do konca septembra 1995. godine u selu Kijani ubijeno je 14 civila, među kojima čak devet žena.

civilne žrtve:

  1. Blanuša, Sava (Nikola), 20. 8. 1921.

  2. Bolta, Danilo (Nikola), 5. 6. 1900. / 6. 5. 1900.

  3. Jelača, Branko (Đurađ), 16. 9. 1929. / 16. 9. 1928. Traženje posmrtnih ostataka.

  4. Jelača, Marija (Jovo), 24. 8. 1913. Traženje posmrtnih ostataka.

  5. Jelača, Milica (Mile/Milan), 5. 7. 1925.

  6. Jelača, Smiljana (David/Dane), 25. 7. 1915.

  7. Kesić, Dušan (Petar), 20. 5. 1939.

  8. Kolundžić, Mileva (Boško/Božo), 30. 11. 1926. Traženje posmrtnih ostataka.

  9. Sovilj, Danica (Miladin), 1. 1. 1932.

  10. Sovilj, Mara (Nikola), 20. 6. 1923.

  11. Sovilj, Mira (Branko), 3. 9. 1950.

  12. Sovilj, Radomir (Branko), 14. 2. 1952.

  13. Sovilj, Vlado (Mile), 27. 11. 1931.

  14. Surla, Ana (Milan), 1. 1. 1945. / 1. 1. 1946. (Nekada se navodi, greškom, kao Ana Jelača.)

Precizne okolnosti i vrijeme počinjenja pojedinačnih zločina teško je utvrditi jer nitko od izravnih svjedoka tih događaja više nije živ. O nekim užasnim detaljima zločina, u kojem je bilo i silovanja i odsijecanja glava, svojevremeno su javno svjedočili Svetko Bolta i Nikola Jelača, koji su se sakrili u obližnju šumu, odakle su vidjeli sve što se događalo. Oni su se dva mjeseca krili po ličkim šumama, dok ih nije otkrila hrvatska policija. Jelača je ostao u Gračacu, a Bolta je otišao u Srbiju. Obojica su u međuvremenu preminula.

pravosudne konzekvence: Pred Vijećem Županijskog suda u Rijeci, kojim je predsjedavala sutkinja Ika Šarić, započela je glavna rasprava u kaznenom postupku protiv optuženog Rajka Kričkovića, pripadnika 118. domobranske pukovnije Hrvatske vojske, za zločin počinjen nad civilima nakon vojno-redarstvene akcije Oluja, u periodu od 15. do 28. augusta 1995. godine. Prema navodima optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci od 4. novembra 2014., optuženik je počinio ubojstvo troje civila u selu Kijani kraj Gračaca. Brata i sestru Radomira i Miru Sovilj okrivljeni Kričković usmrtio je hicima iz automatske puške, dok je Maru Sovilj, njihovu majku, zapalio s kućom i stokom zaključanom u prizemnom dijelu kuće. Rajko Kričković proglašen je krivim i osuđen na deset godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Presudu je donijelo Vijeće Županijskog suda u Rijeci kojim je predsjedavala sutkinja Ika Šarić. Presudu je potvrdio Vrhovni sud RH 2021. godine.