U prostorijama Fondacije Antun Gustav Matoš u Beogradu u utorak, 10. februara 2025., je održan sastanak predstavnika zajednica Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj. Prvi je to susret na najvišoj razini, na kojem su sudjelovali Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji i zastupnica u Saboru, Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a i također saborski zastupnik te Boris Milošević, predsjednik Srpskog narodnog vijeća u Republici Hrvatskoj.
Jasna Vojnić je naglasila da ovakvi sastanci nisu poziv na novu Jugoslaviju, niti nostalgija za vremenima iza nas, već da je riječ o pokušaju da se odnosi podignu na viši, novi i kvalitetniji nivo, kao i da se promijeni percepcija ljudi i politička volja, kako mržnja i nepovjerenje ne bi bili stalno stanje naših društava.
“Previše je teških riječi u javnosti i sadržaja koji produbljuju promjene. Mi ne želimo sudjelovati u tome. Vjerujemo da je vrijeme da se odgovornost počne dijeliti” – istaknula je, dodavši da se ne smije dopustiti da odraste još jedna generacija u mržnji.
Boris Milošević je ukazao da se problemi u odnosima dviju država najčešće prelamaju preko manjinskih zajednica, kao i da je ideja ovakvih susreta da u javnost ode pozitivna poruka o zajedničkom rješavanju problema, kako manjinskih, tako i širih zajednica.
“Hrvati iz Srbije i Srbi iz Hrvatske su od 2006. godine postali neka vrsta zlatnog mosta u odnosima između Hrvatske i Srbije” – naglasio je Milorad Pupovac, ustvrdivši da se ta politika prakticirala do prije tri godine, nakon čega su te aktivnosti zaustavljene.
“Moram priznati da smo brzo shvatili da za to postoji cijena koja je visoka u pogledu teške i toksične atmosfere” – naglasio je, napomenuvši da je plaćaju i Hrvatska i Srbije, priznali to ili ne.
“Zato smo odlučili da se ponovo aktiviramo i odmaknemo od zastoja kako bismo obnovili ulogu zlatnog političkog mosta. To je naša politička obaveza” – naveo je Pupovac, svjestan da se stanje u međuvremenu pogoršalo, kao i da su slabije perspektive da se promijeni.
Jasna Vojnić je ukazala da se glasnim ukazivanjem na kršenje prava često šteti sebi, ali i da bi se – ako to ne bi radilo – štetilo „našoj djeci“.
“Nećete nigdje naići na ekstra pozitivne komentare na ovo što radimo, ali to je naša misija i nećemo mijenjati retoriku” – kazala je Vojnić.
Susret predstavnika Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije događa se u momentu thompsonizacije društva u Hrvatskoj. U Srbiji na to gledaju s posebnom pažnjom, jer svaki dodir sa ustaštvom u Hrvatskoj skreće pažnju sa četnikovanja u Srbiji.
Međutim, dešava se i u momentu kad je jedan film u obje zemlje pokazao da itekako postoji interes za drugačijim odnosom Hrvata i Srba, ali i drugih naroda Jugoslavije. Riječ je „Svadbi“, koji je postao najgledaniji film u Hrvatskoj.
Sam Pupovac ukazuje da nije samo film taj koji pokazuje da ljudi imaju potrebu za drugačijim odnosom, već da se to vidi i kroz činjenicu da desetine tisuća ljudi godišnje dođe raditi u Hrvatsku, od kojih neki započinju i svoje nove živote.
“Vidimo da ljudi pronalaze način kako da grade međusobne odnose, a politika podiže stare balkanske zidove, što nam ne odgovara. Trebaju nam opušteni odnosi kako bi se ovaj prostor integrirao u evropski politički, ekonomski i kulturni prostor u kojima će prava manjina biti jedna od prvih prava koja će se poštovati. To je ono što je nas motiviralo da se ovdje okupimo i da u tvrđoj političkoj sferi pokušamo napraviti nešto što će te odnose omekšati, opustiti i pokrenuti na obnovu i suradnju” – naglasio je on.
Jasna Vojnić je također istakla da činjenica da postoji toliki interes za film, koji prikazuje odnose Hrvata i Srba u nekom drukčijem svjetlu, daje nadu i vjeru da sve što rade, da će imati smisla.
“Toliko ljudi želi živjeti normalno u suradnji i ljubavi sa susjedima. Meni je izuzetno stalo da živimo u svojoj državi zajedno sa drugima” – rekla je ona.
Ona je ukazala da se u Srbiji često prozivaju protivnici režima koje se naziva i ustašama, a kao pozitivnu vrijednost svega toga vidi činjenicu da su studenti često znali stati u obranu prozvanih, govoreći da su onda svi oni ustaše.
Milorad Pupovac je ukazao da je prepoznato nekoliko generatora mržnje i netolerancije. Kao prvi je naveo nogometne stadione gdje je govor mržnje povezan s ratnim iskustvima i „načinima kojima se sjećamo ratnih stradanja oba naroda“.
“Ti mladi ljudi i oni koji s njima rade pretvorili su stadione u grube oblike mržnje, a sve kroz formu ljubavi prema klubu i naciji” – pojasnio je on.
Kao drugi generator istakao je pojedine muzičke izvođače koji podržavaju ratnu retoriku, ratne emocije i „podižu ih na nivo današnjih nacionalnih emocija i vrijednosti“.
Po njemu, treći su političari koji se ne sustežu od toga „da koriste riječi koje teško vrijeđaju, olako šire mržnju i potiču na nasilje“ i kao četvrti naveo odnos medija koji nanose štetu, ne samo Srbima u Hrvatskoj i Hrvatima u Srbiji, nego čitavom društvu.
Izvor: Samostalni srpski tjednik “Novosti”, autor Dejan Kožul, “Hrvati u Srbiji i Srbi u Hrvatskoj su zlatni most između dviju država”.