Vjerskim obredom, komemoracijom i polaganjem vijenaca Srpsko narodno vijeće (SNV), Općina Kistanje, te obitelji žrtava danas su, 28. septembra 2026., obilježili godišnjicu zločina počinjenog nad srpskim civilima 28. septembra 1995. u selu Varivode.
Dana 29. septembra 1995., gotovo dva mjeseca nakon operacije Oluja, pripadnici hrvatskih vojnih i policijskih snaga ubili su devetero srpskih civila starije životne dobi u svojim kućama i dvorištima u selu Varivode, iako tamo nije bilo vojnih aktivnosti niti oružja.
Ubijeni su: Dušan Dukić (59), Špiro Berić (55), Jovo Berić (75), Jovan Berić (56), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Milka Berić (67), Marko Berić (82) i Mirko Pokrajac (84). Unatoč pokrenutim kaznenim postupcima, nitko nije osuđen za ovaj zločin.
Kod spomenika žrtvama, u samom središtu ovog bukovačkog sela u blizini Kistanja, okupljenima se obratila Anja Šimpraga, saborska zastupnica i zamjenica predsjednika SNV-a sjećajući se mjesta stradanja svih žrtava, od onih u kojima su stradali Srbi; Varivode, Gošić, Prukljan, Žagrović, Golubić, Oćestovo, kao i onih s hrvatskim žrtvama, Promina, Škabrnja, Potkonje, Kijevo, .. naglasivši kako nisu samo u pitanju mjesta stradanja koja nas podsjećaju na prošlost, već predstavljaju i ogledalo današnjeg društva.
„A kada pogledamo atmosferu u društvu, moramo priznati da ponovo ima previše riječi koje dijele, previše pokušaja da se određene ljude učini manje poželjnima, previše potrebe da se nečija kultura, pismo, običaj ili pravo na sjećanje dovode u pitanje. I zato je važno reći da nećemo pristati na to da ponovo moramo dokazivati da smo građani ove zemlje. Nećemo pristati na to da netko određuje koje je sjećanje dopušteno, koja je kultura prihvatljiva, koje je ime dovoljno hrvatsko, a koje nije. Ovdje su ubijeni civili. Nisu ubijeni zato što su predstavljali neku vojnu prijetnju. Ubijeni su nakon rata, na svojim ognjištima. I zato njihova smrt ne smije biti fusnota. I zato je njihova sudbina trajno pitanje naše savjesti.
Danas, kada ponovno čujemo relativiziranje zločina, kada se ponovno pokušava rehabilitirati ono što je povijest već osudila, kada se ljude napada zbog njihova identiteta ili pripadnosti, moramo biti svjesni koliko brzo riječi mogu postati nešto više od riječi. Povijest nas tome uči da mržnja najprije dolazi kroz govor. Dalje kroz podjelu na nas i njih. Kroz poruku da je netko manje vrijedan i kroz uvjeravanje da je nečija bol manje važna. A kada takve poruke postanu normalne, granice se pomiču. I to mi itekako osjetimo“, naglasila je Šimpraga.
Saborska zastupnica je naglasila kako o istini treba govoriti bez mržnje, a o pravdi bez osvete. „Svoje sjećanje moramo čuvati, ali i poštovati drugo. To nas ne čini slabijima, smatrajmo to civilizacijskim minimumom. Danas zato ne želim obraćati se samo Srbima. Želim govoriti svima. Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Romi, Židovi, ljudi svih nacionalnosti i uvjerenja – svi moramo imati jednako pravo reći: ovo je naša zemlja. Jer Hrvatska neće biti manje hrvatska ako u njoj Srbi slobodno govore srpski. Neće biti manje hrvatska ako se piše ćirilicom tamo gdje je zakonom dopušteno. Neće biti manje hrvatska ako se komemoriraju srpske žrtve. I neće biti manje hrvatska ako se govori istina o zločinima počinjenima nakon Oluje. Naprotiv“, Anja Šimpraga.
Tijekom komemoracije okupljenima se obratila i Tena Banjeglav, nova voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću.
„Podsjetit ću da je premijer Plenković 2020. bio u Varivodama te priznao zločin i izrazio žaljenje zbog ubijenih civila. No nakon toga, gotovo je prestao rad na izgradnji povjerenja te stvaranju uključive kulture sjećanja. I dalje, možda još odlučnije nego ranije, hrvatske vlasti odbijaju priznati zločine i preuzeti odgovornost za njih.
Hrvatsko društvo još uvijek se teško suočava sa zločinima kojima su počinitelji hrvatski vojnici i onima gdje žrtve nisu Hrvati. A to suočavanje je iznimno važno. Tek kad prihvati činjenice o stradanjima i zločinima koji su počinjeni u njihovo ime, te za njih preuzmu odgovornost, društvo može ići naprijed. Samo na taj način moguće je liječiti ratne traume. Odgovornost za to negiranje činjenica te nepriznavanje zločina prije svega je na vlastima, i to ne samo trenutnim, nego i na prošlim. One kreiraju narative i politike sjećanja. Kao i politike zaborava“, istaknula je Tena Banjeglav.
Na komemoraciji su sudjelovali i predsjednikova savjetnica za ljudska prava i civilno društvo Melita Mulić, kao izaslanica predsjednika Republike Hrvatske, državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija Mladen Pavić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i Vlade RH, predstavnici Veleposlanstva Republike Srbije u Hrvatskoj, Ognjen Vukmirović, zamjenik župana Šibensko-kninske županije iz reda srpske nacionalne manjine, Nikola Milović, dogradonačelnik Skradina, načelnici općina Kistanje, Ervenik i Biskupija, predstavnici Vijeća srpske nacionalne manjine iz drugih dijelova Hrvatske.
U vezi sa zločinima u Varivodama svojevremeno je bila podignuta optužnica protiv Nikole Rašića, Ivana Jakovljevića, Zlatka Ladovića i Nedjeljka Mijića, koje je sud u Zadru zatim oslobodio optužbi.Oslobađajuća presuda je u postupku po žalbi ukinuta i predmet je proslijeđen sudu u Šibeniku, nakon čega je državni odvjetnik u Šibeniku odustao od optužbi, zaključivši da nema pouzdanih dokaza protiv optuženika.
Kada govorimo o “pravdi” u kontekstu zločina u Varivodama, tek su neke od obitelji ubijenih obeštećene unutar građanskih postupaka, koje su same pokrenule, a na što je Republika Hrvatska bila prisiljena, i to zbog ulaska u punopravno članstvo Europske unije.
U vezi žrtava zločina u Varivodama, 9 je potvrđenih, i još jedna se smatra nestalom, odnosno nisu jasne okolnosti smrti.
Potkraj septembra 1995. godine (28. 09. 1995.) u selo Varivode dovezla se vojnim vozilom – kamionom, grupa od 5-6 hrvatskih vojnika u uniformama HV-a, koji su prošli selom, te praktički, idući od kuće do kuće, vatrenim oružjem usmrtili devetero mještana koje su u tom trenutku zatekli u njihovim dvorištima. O ovom događaju Hrvatski helsinški odbor (HHO) već je 01. oktobra 1995. izvijestio snage UN-a, a troje preživjelih mještana Varivoda je svjedočilo samom tijeku zločina.
Hrvatsko pravosuđe pokrenulo je u trideset i jednu godinu četiri kaznena postupka za ratne zločine nad Srbima tijekom VRA Oluja i to protiv ukupno devetero pripadnika hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi.
Suđenja su rezultirala dvama osuđujućim pravomoćnim presudama, za zločine u Prokljanu i Mandićima (od 4 okrivljenika, jedan je osuđen) te za zločin u Kijanima kod Gračaca (prvostupanjska presuda za jednog pripadnika HV-a donesena je u ožujku 2019., a potvrđena u srpnju 2021.). U dva kaznena postupka, za zločine u Prokljanu i Mandićima (trojica okrivljenika oslobođena) te u Gruborima, donesene su oslobađajuće presude. Jedan kazneni postupak je obustavljen u fazi istrage (zločin u Ramljanima).