Izložba “Kosta Strajnić – mecena, mislilac, modernist” u organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV) u suradnji s Muzejom savremene umjetnosti Republike Srpske iz Banja Luke otvorena je jučer, 18. septembra, u galeriji Srpskog kulturnog centra (SKC) Zagreb, Preradovićeva 21.
Kosta Strajnić (Križevci, 29. svibnja 1887. – Dubrovnik, 23. srpnja 1977.) bio je povjesničar umjetnosti, konzervator, slikar, kritičar i mecena srpskog porijekla. Kao markantna modernistička figura, Strajnić je imao presudnu ulogu u razvoju dubrovačke umjetničke scene i kulturnog života Dubrovnika sredinom 20. stoljeća.
Izložba u SKC-u predstavlja dio zbirke umjetnina i dokumentacije Koste Strajnića koju je dijelom otkupila a dijelom naslijedila obitelj Terzić, uvrstivši ju u Zbirku Draginje i Vojislava Terzića, danas u fundusu Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci.
Strajnićeva biografija je raskošna, u očekivano kompleksnoj dinamici nekoga čiji se modernistički habitus oblikovao u Europi početkom dvadesetog stoljeća.
Rođen u građanskoj obitelji, Strajnićevu sklonost prema umjetničkome pobuđuje brat Branko, radi čega studira slikarstvo u Beču i Zagrebu – a zatim još i povijest umjetnosti i estetiku na bečkom Institutu za povijest umjetnosti.
Živio je i radio po europskim gradovima, Zagrebu i Beogradu dok se 1928. godine na nagovor Ivana Meštrovića, s kojim je prijateljevao i čiji umjetnički genij je nastojao približiti najširoj kulturnoj javnosti, nije doselio u Dubrovnik sa suprugom, slikaricom Jovankom Marković.
Svoje je najvažnije godine proveo u Dubrovniku gdje je kao konzervator radio na očuvanju i modernizaciji grada. Zalažući se za javne arhitektonske natječaje i ideju moderniteta u urbanizmu grada, Strajnić u Dubrovnik dovodi najveća tadašnja arhitektonska imena: Jožeta Plečnika i Nikolu Dobrovića.
Osim toga, ondašnja dubrovačka (i šira) javnost pamti njegovu izrazitu sklonost prema okupljanju umjetnika i intelektualaca najšire zainteresiranih za kulturni razvoj društva. U njegovoj su se kući svakoga četvrtka okupljali mladi slikari kojima je približavao vlastito življeno iskustvo europskog modernizma, davao poduke i literaturu.
Iz tih se susreta oblikovala jezgra takozvane dubrovačke kolorističke škole, odnosno autori poput Đure Pulitike, Antuna Masle, Iva Dulčića i drugih značajnih autora čitave generacije koja je obilježila likovni Dubrovnik druge polovice 20. stoljeća. Međutim, suvremena javnost ne poznaje Strajnićevu ostavštinu- ako je uopće za tog jugoslavenskog modernistu ikad čula, pa je izložba u SKC-u prva prilika da se javnost upozna s dijelom zbirke, privatne korespodencije i najvažnijim biografskim momentima Koste Strajnića.
On se još 1970.godine, nakon smrti supruge, posve povukao iz javnoga života. Nakon što pokušaj donacije njegove bogate umjetničke zbirke i biblioteke koju je skupljao cijeli život Gradu Dubrovniku nije uspio, široj javnosti postaju sve nedostupnije činjenice njegovog iznimnog doprinosa u razvoju moderniteta grada Dubrovnika, ali i čitave jugoslavenske intelektualne scene. Strajnić je 1977. umro u Dubrovniku, a golem opus njegove zbirke još se uvijek istražuje.
Na svečanosti otvorenja okupljenima se najprije obratila Sarita Vujković, direktorica Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, zahvaljujući institucijama i privatnim kolekcionarima koji su pomogli da se Strajnićeva zbirka umjetnina kompletira za ovu prigodu.
– Krajem 2026. godine najavit ćemo početak proslave 150. jubileja rođenja i 50. jubileja smrti Koste Strajnića, čime ćemo odati počast ovom nepravedno zaboravljenom čovjeku, modernisti i meceni – rekla je Vujković, objasnivši da je ova izložba početak interesa suvremene javnosti na tom tragu.
Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Boris Milošević predstavio je izložbu kao uvod u recepciju lika i djela Koste Strajnića.
– Na prilikama poput ovih obično naglašavam doprinos Srba u Hrvatskoj, i koliko je taj nemjerljiv. Kosta Strajnić je u tom smislu najbolji primjer. Bio je intelektualac, Srbin u Hrvatskoj koji je živio punim umjetničkim životom, predstavljao je monumentalnu figuru ne samo za Dubrovnikm nego i za Hrvatsku. Nakon smrti, ostao je marginaliziran a Dubrovnik kao obezglavljen bez njega. No, to je neka druga priča – rekao je Milošević, dodavši još jednu Strajnićevu misao, koju je pronašao proučavajući njegovu biografiju: “U istoriji se ne slave narodi brojem svojih ministara, nego brojem svojih vajara, slikara i drugih umetnika“.
Kustosica izložbe Sara Jovanova Prica kratko je predstavila koncept izložbe, objašnjavajući koliko je zahtjevno bilo istraživati građu, ali i odlučiti se baš za ovaj aspekt Strajnićeve kulturno-umjetničke biografije.
– Traganje za njegovim opusom je kao potraga u zečjoj rupi – rekla je Jovanova Prica, naglasivši da se “zato odlučila da predstavi njegovu pokretačku ulogu kao mecene i inicijatora“.
– Najzanimljivija stvar u kompleksnoj pojavi Koste Strajnića za mene je nit koja se provlači kroz čitav njegov rad i povezuje ga još i danas: naš narod, naša vrijednost. Ideja zajedništva i idealizam nisu napustile Strajnića do kraja njegova života – zaključila je kustosica i zahvalila Odjelu za kulturu SNV-a, istraživačkom timu izložbe i dizajneru Nemanji Milićeviću.
Izložba je u prostoru galerije SKC-a postavljena tematski, po Strajnićevim intelektualnim interesima koji su jednakim angažmanom okupljali slikarsku, kiparsku scenu, ali i naglasile njegov polemički žar. Primjerice, izložen je dio pisama Strajnićevih intelektualnih prijatelja Plečnika i Meštrovića, jedno Krležino pismo u kojemu se Strajnić spominje, anegdotalna crtica (fizičkog) sukoba s A. G. Matošom 1912-1913. u Zagrebu i fotografije Strajnićevog prijateljskog kluba, neformalnog umjetničkog dubrovačkog salona.
Slike Đure Pulitike, Milana Konjovića, Save Šumanovića, Stojana Aralice, Antuna Masle i mnogih drugih slikara te generacije, mahom ulja na platnu, izložena su uz nekoliko grafika i plakata sa Strajnićevim likom. Ili pak najavom prigoda na kojima se pozivalo na njegova javna umjetnička predavanja. Izložba je otvorena do 29. septembra, a ulaz je besplatan.