U Virovitici i Gradini obilježena je stota obljetnica rođenja narodnog heroja Boška Buhe, 25. septembra 2026..
Na pravoslavnom groblju u Gradini položeno je cvijeće na obiteljskoj grobnici. O njegovu životu, ratnom putu i uspomeni koju mještani čuvaju govorio je Nenad Gvojić iz SNV-a Virovitičko-podravske županije.
Podsjetio je na Buhino djetinjstvo u Gradini, gdje je odrastao u obitelji Rade i Mare Buhe. Rano je izgubio majku. U rodnom mjestu završio je četiri razreda osnovne škole. Prema kazivanjima sumještana, koja je Gvojić prenio, bio je nestašan, pravedan i nije lako prihvaćao poraz.
Život obitelji Buha promijenio se 1941. godine, kada su je ustaške vlasti, zajedno s brojnim drugim obiteljima s toga područja, protjerale u Srbiju gdje je upoznao pripadnike Mačvanskog partizanskog odreda.
– Borio se u Drugoj proleterskoj brigadi, među ostalim kod Kupresa, Jajca i Livna. Nastupio je pred delegatima na osnivačkom kongresu Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije, gdje je opisivao kako njegovi suborci jurišaju na neprijateljske bunkere. Ratni put odveo ga je zatim u borbe kod Jablanice, na Neretvi i Sutjesci. Poginuo je 27. rujna 1943. godine, nakon što je na posljednjem zadatku upao u zasjedu – kazao je Gvojić.
Govoreći o smislu obilježavanja stote obljetnice poručio je da Buhina priča ostaje prisutna unatoč protoku vremena i različitim tumačenjima prošlosti.
– Sjećanje na Boška Buhu nije nestalo – rekao je, ističući da uspomenu na njega njeguju i njegovi potomci i ljudi okupljeni u rodnoj Gradini.
Naglasio je da je ovaj skup prije svega prilika da se „iskaže počast jednom mladom ljudskom životu”, da bi govor zaključio riječima:
– Zato se danas, stotinu godina nakon njegova rođenja, ovdje u njegovoj Gradini, prisjećamo imena koje je nadživjelo njega samoga i vrijeme u kojem je živio.
U Srpskom kulturnom centru u Virovitici potom je prikazan igrani film Branka Bauera „Boško Buha“ iz 1978. godine. Realiziran je u produkciji Centar filma iz Beograda. Za scenarij je raspisan općejugoslavenski natječaj na kojem je prihvaćen scenarij Boška Matića (ratnog druga Boška Buhe) i Dušana Perkovića.
Inicijativa za snimanje filma potekle su 1975. godine od gradova pobratima – Virovitice i Pljevlja u čijoj okolici je Boško poginuo, nakon čega je formiran Organizacioni odbor od 120 članova. Snimanje su financirali SIZ-ovi (samoupravne interesne zajednice) za kulturu i kinematografiju Srbije i Hrvatske, tvrtke „Borovo“, „Vuteks“, „Croatia“ „AIK Bačka Topola“ te ostale radne organizacije s područja virovitičke općine, kao i druge tvrtke.Iako film spominje autentične ličnosti i neke povijesne činjenice, režiser je vješto izbjegao biografskim i historiografskim zamkama stvorivši univerzalan film o ljudskosti, dobroti, ljubavi, slobodi i antifašističkoj borbi.
U filmu su među ostalim igrali Marko Nikolić, Žarko Radić, Ljiljana Blagojević, Miroljub Lešo, Milena Dravić i Ljubiša Samardžić, tada vrlo popularni jugoslavenski glumci. Boška je glumio je Ivan Kojunđić iz Koške kraj Našica (danas spiker Hrvatskog radija), a po prvi puta na filmu pojavio se, danas iznimno popularan glumac, redatelj i producent Dragan Bjelogrlić. Filmom „Boško Buha“ Bauer je blistavo okončao svoju filmsku trilogiju djeca u ratu („Družina Sinjeg galeba“, „Ne okreći se sine“), a režirao je i nezaboravnu seriju „Salaš u malom ritu“ i njen nastavak „Zimovanje u Jakopsfeldu“.
Jugoslavenska premijera filma održana je 6. siječnja 1979. godine u Virovitici. Uz autore i protagoniste, svečanoj projekciji u tadašnjem Domu JNA prisustvovao je velik broj kulturnih i javnih radnika, istaknutih društveno-političkih funkcionara tadašnje države, rodbina i suborci legendarnog bombaša prevođenih Jevremom Popovićem Ješom, narodnim herojem i ratnim komandirom u Drugoj proleterskoj brigadi, u čijem se stroju 1942. godine nalazio Boško Buha, zajedno s još 59 dječaka i djevojčica iz raznih krajeva zemlje.
U Gradini je krajem sedamdesetih zamišljen Jugoslavenski memorijalni centar “Boško Buha” – suvremena škola, muzej i mjesto susreta mladih iz cijele zemlje. Proveden je arhitektonski natječaj, izrađeni su projekti i izabran je izvođač. Gradnja je trebala početi 1981., ali su od svega na kraju ostali samo nacrti, šahovski turnir i susreti mladih ribolovaca. Više na poveznici u nastavku:
Šor za Boška Buhu, autor Gordan Gazdek, Samostalni srpski tjednik Novosti, 25. 9. 2026.