Opis

Višnjić opisuje i analizira sedam godina rascjepa koji su gotovo neprekidnim povećanjem političkih napetosti (uz neuspješan pokušaj vlade Radića i radikala) na koncu rezultirali slomom parlamentarizma i praktično slomom države uvođenjem diktature kralja Aleksandra. Rascjepi su brojni: međunacionalni, unutarnacionalni (kako među Srbima tako i među Hrvatima), politički, ideološki, društveni, ekonomski. Na završnoj točci tih rascjepa je pokušaj ponovnog objedinjavanja kroz diktaturu, a to je trenutak kada većina Srba u Hrvatskoj shvaća (ili može shvatiti) svu kompleksnost svog položaja koja se, na izmaku prvog desetljeća po ujedinjenju, manifestira u položaju SDS-a: napušteni od krune, uglavnom prezreni od stranaka iz Srbije, u funkcionirajućoj interesnoj koaliciji s HSS-om u kojoj stranka sve više poprima funkciju mnogo mlađeg brata, bez snažnog lidera kakav je bio Pribićević i u trenutku dvorskog nametanja integralnog jugoslavenstva bez snažnog ideološkog oslonca jer je glavna ideja, ujedinjena država, u koju je stranka investirala svoj politički kapital i moć de facto propala za što i ona sama ima zasluga.