Kolonom sjećanja od Memorijalnog muzeja do spomenika Cvijet, u čiju su kriptu položili po cvijet umjesto vijenaca, molitvom za mrtve i prigodnim kulturno-umjetničkim programom, u nedjelju 21. aprila 2024., odana je počast žrtvama ustaškog logora Jasenovac
Predstavnici naroda žrtava genocida (Srba, Židova i Roma) među kojima i delegacija SNV-a, državni vrh i antifašisti, te preživjeli zatočenici obilježili su 79. godišnjicu proboja logoraša iz ustaškog koncentracijskog logora, koji se dogodio 22. aprila 1945. godine. Prvi su počast odali preživjeli logoraši, a nakon toga delegacija Vlade na čelu s predsjednikom Andrejom Plenkovićem i potpredsjednicom Anjom Šimpragom uz više ministara. Počast su odali predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, izaslanik predsjednika Orsat Miljenić i čelni ljudi Srpskog narodnog vijeća na čelu s Miloradom Pupovcem i Borisom Miloševićem, Saveza Roma Kali Sara koje je vodio Veljko Kajtazi i Savez antifašističkih boraca i antifašista s vodstvom Franje Habulina, diplomatski kor, predstavnici manjinske i lokalne samouprave te porodice stradalih.
Ovo mi je najteži dan, a svake godine nas je sve manje poznatih i na kraju nema nitko nego ja, priča nam Nevenka Končar, rodom od Bosanske Gradiške koja je bila u dječjem logoru u Sisku. “Nakon rata znala sam djevojke iz Zagreba koje su bile logorašice u Staroj Gradišci s mojom mamom, koja je tamo streljana. Povezala sam se s tim ženama koje su hapšene jer su bile skojevke, pa smo odlazila na mjesta stradanja. Nakon logora u Sisku, preuzela me jedna familija iz Mošćenice. U kući nas je bilo sedmoro djece čiji su očevi bili u partizanima, a majke zatvorene, pa se baka koja nas je čuvala plašila da nas ustaše ne strijeljaju, tako da me kasnije preuzela porodice Jandričko. U Petrinji sam završila osnovnu školu i bila u dječjim domovima. Kad sam završila gimnaziju zaposlila sam se u sisačkoj Željezari i vratila u Mošćenicu gdje i danas živim” – rekla je Nevenka Končar koje je inicirala nastavak komemoracije za žrtve ustaškog dječjeg logora u Sisku.
U Jasenovcu je završio i Jovan Sladović, djed Željka Sladovića. “Imao je 40 godina kad je tu završio. U jesen 1941. njega su, uz još nekoliko muškaraca starih od 30 do 40 godina, odabrali i odveli u Njemačku gdje je služio na seoskom gospodarstvu kod žene kojoj je muž otišao na ruski front, pa su im trebali radnici. Kasnije je služio i drugdje i tamo je ostao do 1945. Pričao je da je spavao na sjeniku, da je puno radio, ali da je bio hranjen, što znači da je prošao bolje nego da je ostao. Umro je mlad nakon rata, a naša porodica nije dobila nikakvu odštetu” – rekao je Željko Sladović.
Spomenimo da se usprkos lijepom, ali pomalo vjetrovitom vremenu oko spomenika okupilo nekoliko stotina ljudi, nešto manje nego ranijih godina. Među njima su bili učenici Srpske pravoslavne opšte gimnazije iz Zagreba. Prije službene kolone počast žrtvama logora odali su i predstavnici Koordinacije židovskih općina RH te čelni ljudi dviju lijevih političkih stranaka – SDP i Možemo.
“Jasenovac nije slučajnost, nego smišljena planska politika ustaške vlasti koja je u Hrvatskoj svoj najgori oblik dobila upravo na ovom mjestu. Ove godine značaj Jasenovca je još i veći. U Evropi i širom svijeta postoji ozbiljno jačanje stranaka koje svoju politiku temelje na strahu i mržnji prema drugom i drugačijem pa se uoči evropskih izbora trebamo prisjetiti u što se pretvaraju takve politike” – rekla je koordinatorica stranke Možemo! Sandra Benčić.
Nakon završetka službenog dijela, premijer Plenković novinarima je govorio o žrtvama Jasenovca. “Broj onih koji su preživjeli i koji su najveći stradalnici iz godine u godinu je sve manji. Zato smo upravo oko te teme napravili konsenzus za okvirni dokument o politici sjećanja. Važno je da se to ugradi u naš obrazovni sustav kako bi svi mladi dobili punu informaciju na vrijeme. Hrvatska javnost je dobro vidjela što smo napravili. Imali smo velike skupove koji su komemorirali holokaust i mislim da je to ocijenjeno uspješno od svih partnera” – ocijenio je premijer predsjedanje IHRA-om. Pri kraju Drugog svjetskog rata, 22. aprila 1945. godine, 600 je jasenovačkih logoraša predvođenih Antom Bakotićem iz Sinja krenulo u proboj, a do slobode ih je došlo nešto više od 100. Preostali logoraši, koji zbog nemoći i bolesti nisu sudjelovali u proboju, ubijeni su i spaljeni zajedno s logorskim objektima.
U 1337 dana postojanja logora, ubijeno je po do sada utvrđenim podacima više od 83.000 ljudi. Tijekom gotovo četiri godine postojanja, ustaški logor Jasenovac bio je mjesto patnje, stradanja i boli za mnogobrojne zatočenike, muškarce, žene i djecu, Srbe, Rome, Židove, ali i političke zatočenike, Hrvate, Bošnjake, Slovence te pripadnike drugih naroda.
Korišteni dijelovi reportaže tjednika Novosti “Ipak ne u istoj koloni”, novinara Nenada Jovanovića.