„Pamti povijest, ne ponavljaj je“ predstavlja kombinaciju studijskog putovanja i razgovora sa svjedocima vremena i/ili zločina odnosno teških narušavanja mira i ljudskih prava na područjima zahvaćenim ratom u periodu od 1991-1995. Projekt je nastao u suradnji s dugogodišnjim partnerima,  Inicijativom mladih za ljudska prava s kojom dijelimo kontinuirani interes pohođenja mjesta značajnih povijesnih događaja, ali prije svega iz perspektive onih ljudi koji na tim mjestima žive  ili makar pokušavaju živjeti u različitim, često krajnje teškim, okolnostima.

Prvo ovakvo putovanje pripremano je u osvit 25. godina od VRO Oluja i to tragovima javnosti manje poznatih zločina. Ni 25 godina nakon VRO Oluje nije došlo do unaprijeđenja procesuiranja ratnih zločina, iako bi baš suđenja trebala pridonijeti podizanju svijesti o značaju kažnjavanja svih odgovornih za zločine počinjene devedesetih. Očekivanja vezana uz djelotvorniju istragu nakon dostave cjelokupnih materijala spisa MKSJ u predmetu protiv Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka nakon pravomoćnog završetka tog suđenja te daljnjeg državnoodvjetničkog postupanja u predmetima ratnih zločina počinjenih za vrijeme i neposredno nakon VRO Oluje nisu se ostvarila.

Putovanje je započelo lokacijom masovne grobnice u glinskom selu Gornje Selište na kojem smo se susreli s lokalnim aktivistima Vladimirom Jurišićem i Ljubom Vrgom. Oni su podijelili vlastita sjećanja i donekle rekonstruirali 4. i 5. avgust 1995. godine. Tokom tog dana grupa je obišla i Glinski Trtnik i razgovarala sa vremešnom i vrlo lucidnom Anicom Sladojević koja je također sa svojim suprugom izjegla tokom VRO Oluja. Prvi je dan završio obilaskom sela Donji Skrad gdje nam je vodič bio Ilija Matijević, a domaćini Čedomir Končalović i Vojo Gazibara. Zahvaljujući njihovoj dobroj volji imali smo mogućnost obići i jedno od mjesta zločina te čuti nešto više o ratnoj svakodnevici i uvjetima u kojima danas žive.

U sljedećim danima grupa je obišla Liku, odnosno sela Komić i Kijane u kojima je, zahvaljujući vodiču Milanu Uzelcu, razgovarala sa potomcima žrtava zločina počinjenih tjedan do dva nakon poočetka VRO Oluja. U Komiću je održano i komemorativno okupljanje kraj spomen-ploče u društvu većeg broja mještana. Dan je završio susretom sa Dušankom Dubajić u Srbu, čije pamćenje počinje periodom Drugog svjetskog rata, makar je u našem fokusu bilo njezino posve jedinstveno isksustvo tokom i nakon VRO Oluja kada je 68 dana provela skrivajući se duboko u šumi sa osobom starijom od sebe. Rijetko umješna pripovjedačica čije životno iskustvo predstavlja doista jedan od najsnažnijih momenata učenja o tome u kakvoj su se situaciji obreli oni koji su odlučili ostati dočekati vojsku na svom pragu.

Trećeg dana grupa je putovala Dalmacijom počevši od Islama Grčkog preko sela Plavno i njegovog zaseoka Grubori u kojima se okupio veći dio zatečenih mještana, spremnih za razgovor i prisjećanja na težak period kojeg su preživjeli. Selo Plavno je stradalo gotovo na sami dan početka operacije, a osobito su poznati Grubori zbog ratnog zločina koji je do danas, kao i većina drugih, ostao nekažnjen makar je utvrđena nepobitna prisutnost ATJ Lučko 25. avgusta 1995. Zadnji dio puta fokusiran je na područje Dvora na Uni gdje se razgovaralo sa novinarom Jerkom Bakotinom o događajima u osnovnoj školi, a koji su do danas ostali neriješeni i nedovoljno istraženi. Zadnji dan puta je istovremeno bio dan centralne komemoracije žrtava palih tokom i nakon VRO Oluja za 2020. godinu gdje su se učesnici/e studijskog putovanja pridružili gostima i mještanima u prisjećanju na okolnosti u kojima je stradalo stanovništvo općine Dvor. Komemoracija je počela na groblju kraj jedne od grobnica, a potom kraj osnovne škole kao lokacije spomenutog zločina.