Moja majka u gradu koji stresa svoje krzno
kupuje dvadeset kilograma brašna kako bi imala
dovoljno za mijesiti kruh tjednima.
U tom gradu ona pušta ulice da je oponašaju,
nalikuju kičmi koja se sve više naginje tlu.
Moja majka, kao i sve obližnje majke,
razgovara sa zidovima kuće
koja se pomiče.
Tada, svijet nalikuje ljusci jajeta.
Tada, svaka je kuća neprijatelj i majka noću
oči drži prikovane za sobni mrak.
U gradu koji stresa svoje krzno
police trgovina stresaju svoje začine na njenu kosu
i ona mi piše da ne brinem,
nije tako strašno,
mačke su se vratile.
Monika Herceg