U suradnji s Muzejom savremene umjetnosti Republike Srpske iz Banja Luke organiziramo zagrebačku izložbu „Kosta Strajnić – mecena, mislilac, modernist”. Izložba se otvara u četvrtak (18 sati), 18. septembra, i trajat će do 29. septembra 2025. Uz otvorenje izložbe, naš Odjel za kulturu organizirao je vođenje kroz izložbu, i to u dva termina, 19. septembra, 18 sati i 20. septembra 2025., u 11 sati.
Kustosica izložbe Sara Jovanova Prica voditi će sve zainteresirane kroz svijet umjetnosti Koste Strajnića (1887.–1977.), povjesničara umjetnosti, kritičara i konzervatora, sunarodnjaka koji je svojim radom i neumornim zalaganjem oblikovao kulturni pejzaž Dubrovnika i dao snažan doprinos razvoju moderne umjetnosti. Njegov život i misao svjedoče o čovjeku koji je umjetnost živio kao vizionar i polemičar, mecena i pedagog, a svojim je radom otvorio put generacijama umjetnika. Ovom izložbom nastojimo ukazati na ideje, odnose i svjetove koje je Strajnić stvarao i ostavio iza sebe, a koje i danas, kada ga se malo tko može sjetiti, prepoznajemo u kulturi naših krajeva.
Kosta Strajnić imao je presudnu ulogu u razvoju dubrovačke umjetničke scene sredinom XX stoljeća. Kao osnivač i prvi direktor Umjetničke galerije u Dubrovniku, svojim radom i vizijom podsticao je istraživanja modernističkih tendencija i afirmirao umjetnost kolorizma. U njegovom domu okupljali su se brojni mladi umjetnici, a među njima i kasnije priznati autori.
Četvrtak kao dan otvaranja izložbe nije izabran slučajno. Četvrtkom su se dubrovački koloristi, tada mladi umjetnici, Dulčić, Masle, Pulitika i dr. skupljali oko Koste u njegovu domu i slušali njegova predavanja i savjete koji su ih oblikovali. Djela koja su poklanjali Kosti su sačuvana u Muzeju savremene umjetnosti republike Srpske i dio su zbirke Terzić, a bit će izložena na zagrebačkoj izložbi u Srpskom kulturnom centru u Preradovićevoj 21. Ova izložba je jedinstvena prilika da se uživa u umjetninama koje u Hrvatskoj nismo imali prilike vidjeti.
Kosta je otkrio i pokušao etablirati umjetnike poput Plečnika i Meštrovića i svojim objavama i monografijama dao značaj tada nepoznatim umjetnicima. Na izložbi će biti izložena i njihova pisma.
„Kosta Strajnić – mecena, mislilac, modernist” / Preradovićeva 21, Zagreb, 18.-29.9.2025.:
istraživački rad: Sarita Vujković, Žana Vukičević, Sara Jovanova Prica
koncepcija/kuriranje: Sara Jovanova Prica
dizajn: Nemanja Milićević
produkcija: Odjel za kulturu SNV / Odjeljenje zbirki MSRS
podržao: Ured za ljudska prava i prava nac. manjina Vlade RH
zahvale: Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Slovenska akademija znanosti in umetnost, Muzej Grada Splita, Ivan Viđen, Zdenko Tonković, Mihovil Ercegović, Ivona Michl.
Ova izložba izrađena je uz financijsku podršku Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. Sadržaj ove izložbe u isključivoj je odgovornosti Srpskog narodnog vijeća i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.
Izložba “Dva logora, dva svjedočanstva” postavljena i u Trebinju (12.9 – 30.9.2025.)
Muzej Hercegovine u Trebinju ugostio je u petak, 12. septembra 2025., izložbu Srpskog narodnog vijeća (SNV) „Dva logora, dva svjedočanstva“, koja je u spomen na 80. godišnjicu oslobođenja Dachaua, prvog nacističkog logora u Europi, i Jasenovca kao najvećeg ustaškog logora, premijerno prikazana u Zagrebu u aprilu ove godine.
Ova suradnja Muzeja Hercegovine, SNV-a i Galerije Visconti iz Ljubljane, Lazara i Žive Vujić, dovela je u Trebinje grafike slovenskog slikara Zorana Mušiča, iz ciklusa „Mi nismo sami“ te fragmente teksta „Oslobođeni Jasenovac“, crnogorsko-bosanskohercegovačkog i jugoslavenskog književnika Ćamila Sijarića.
Uz građane i građanke Trebinja, izložbi je nazočio i episkop zahumsko-hercegovački Dimitrije, a na početku se prisutnima obratila Ivana Grujić, ravnateljica Muzeja Hercegovine iz Trebinja, koja je zahvalila organizatorima što su omogućili da i Trebinje bude svjedok ove izložbe nakon njenog prvog otvaranja u aprilu ove godine u Srpskom kulturnom centru P21 u Zagrebu, posebno istaknuvši djela Zorana Mušiča koji je u Dachauu krišom slikao i bilježio posljednje trenutke života logoraša. Naglasila je važnost izložbe za trebinjske školarce da na drugačiji način dožive strahotu koja se desila i koja predstavlja veliku mrlju za cjelokupno čovječanstvo.
“Dokaz je to da ljudska ruka, rukovođena našim umom i našom dušom, može da stvara zla dela, što su pokazali upravo logori, ali isto tako i da ljudska ruka može da preobrazi to zlo u dobro, jer na simboličan način ti mučenici i dalje žive među nama oživljeni u ovim radovima, kao i u tekstu Ćamila Sijarića koji je bio jedan od prvih koji je ušao u logor Jasenovac i o tome napisao svjedočanstvo objavljeno davne 1945. godine” – kazala je ravnateljica Grujić, zahvaljujući autoru koncepta Miloradu Pupovcu i kustosici Davorki Perić.
Izložbu je trebinjskoj publici predstavio Milorad Pupovac, koji je u svom govoru objasnio okolnosti nastanka ove izložbe, koja, kako je kazao, nije laka.
“Ne bi bila laka ni da živimo u lakšim vremenima nego što ih živimo. Ali, baš zato što nije laka, nama se činilo da je trebalo organizirati upravo ovakvu izložbu. Naš prijatelj Lazar Vujić, značajno galerističko ime u zemljama u kojima je radio i u svijetu u kojem se kretao, u svojoj zbirci ima mnoga bogatstva, a među njima i jedinstvena djela Zorana Mušiča, velikog slovenskog slikara, kojeg su dva ciklusa svjedočanstava o logoru Dachau svjetski proslavila. Ima on i drugih radova po kojima je velik, ali ovi su bili šok za svijet kada su 70-ih godina izašle prve mape. Lazo je zaslužan ne samo zato što smo izložbu postavili u Zagrebu, nego i zato što smo to napravili ovdje u Trebinju – istaknuo je Pupovac.
Naglasio je da Mušič i Sijarić vjerojatno nisu znali jedan za drugoga. Mušič je, kazao je Pupovac, u logoru proveo između šest i sedam mjeseci i nacrtao oko 180 crteža, riskirajući pritom život, jer je crtanje bilo kažnjivo smrću. Uspio je nakon oslobođenja sačuvati njih stotinjak, a šest listova je jedan američki vojni liječnik uspio ponijeti sa sobom i objaviti u SAD-u.
Mušič je posvjedočio strahote logora Dachau onako kako to nije uradio nijedan umjetnik, jer i je i sam bio logoraš osuđen zajedno s ostalima na smrt. Sijarić je pak došao s jedinicama Jugoslavenske armije u Jasenovac kojeg su već sami logoraši probili. Sijarić gotovo ništa nije našao od logora. Sve što je našao bili su plamen, ugarci, ruševine i tijela. Kad kažem tijela – to je ono što je zajedničko Mušiču i Sijariću. Ni Mušič ni Sijarić ne pripovijedaju, ne crtaju one koji su počinili zločine, niti oslikavaju njihovu ideologiju ili prikazuju insignije i znamenja tog režima koji je sam po sebi bio zapravo društvo logora. Društvo koja je samo po sebi bilo pretvoreno u logor, a koncentracijski logori u logore smrti. Dakle društvo bez slobode, društvo čija je konačnica ubijanje ljudi – ustvrdio je Pupovac, naglasivši da su i Mušič i Sijarić radili isti posao – jedan crtanjem, drugi pisanjem, što je inspiriralo autore da se pozabave trenutkom kada se društvo pretvara u logore i kada oni koji su nepoćudni i drugačiji postanu predmet politike uništavanja i gole ljudske smrti.
Prema njegovim riječima, prvotni cilj bilo je drugačije obilježavanje 80-e godišnjice oslobođenja tih dvaju logora, jer je svijet nastao Drugog svjetskog rata počeo nestajati. U društvu se sve manje prepoznaje opasnost od ponovnog pretvaranja u logor i opasnost da se ljudska sloboda opet pretvori u zlo.