Sinoć smo otvorili Srpski kulturni centar u Preradovićevoj ulici uz izložbu “Barbarogenij nadrealizma”. Govor kustosice Davorke Perić pročitajte u nastavku:
U ovom prostoru prvi sam puta prije pet godina napravila izložbu posvećenu srušenim antifašističkim spomenicima u Hrvatskoj. Napušten prostor tada je bio u derutnom stanju, a teza je bila dokazati da unatoč politike pokušaja brisanja povijesti, od 2000. godine postoji kontinuirana umjetnička praksa 30-ak hrvatskih umjetnika koji se svojim umjetničkim radom opiru tom revizionizmu. Uslijedile su izložba Dana srpske kulture „Umjetnost približavanja“, koja je povezivala srpske i hrvatske suvremene umjetnike potičući ih na produkciju zajedničkih radova, te izložba „Veze Zagreb Beograd“, koja je ukazivala na kontinuiranu suradnju hrvatskih i srpskih umjetnika u posljednjih 100 godina. Takva je bila i prošlogodišnja izložba „Sa svakim nešto dijeliš“ nastala u suradnji Dana srpske kulture s kustosicom Nadom Beroš. U tom duhu povezivanja izložbom „Barbarogenij nadrealizma“ prvenstveno mi je cilj ukazati na suradnju i stvaranje internacionalne mreže umjetnika koja je vezana uz umjetničke i književne pokrete povijesnih avangardi od zenitizma, preko dadaizma do nadrealizma. Pri tome mislim na povezivanje hrvatskih i srpskih umjetnika s europskim umjetnicima i međusobno koje su se formirale kroz suradnju u književnim časopisima iz Zagreba, Beograda i Pariza, a povezivali su pjesnike, slikare, fotografiju, film, teoriju, humor, crni humor, grotesku, revolt, radikalno, nesvjesno i kolektivno, Freuda i Marxa, automatske tekstove i ideje o socijalnom preobražaju – revoluciji i borbi protiv fašizma.
Ostaje mi da opravdam naslov izložbe, za neke oksimoron, „Barbarogenij nadrealizma“, zbog sukoba između protagonista zenitizma Ljubomira Micića i nadrealista Marka Ristića i to ću učiniti koristeći riječi s crteža britkog i duhovitog srpskog nadrealista Rastka Petrovića u kojem tenis igraju Olga Lavica Judejska i Hajle Selasije, a on meč komentira riječima: „Sukob pred kojim se neprijatelji mire“.
Ostaje mi još da zahvalim partnerima koji su posudili građu i stavili na raspolaganje svoje resurse, prostor i ljude:
KIC (Kulturno informativni centar), Galerija Forum, gdje se sutra otvara drugi dio ove izložbe, Bibliofil, Muzej primijenjene umjetnosti, Muzej suvremene umjetnosti, Hrvatska radio televizija, Radio televizija Srbije, Muzej savremene umetnosti, Kino Tuškanac, Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Istorijski arhiv Beograda – Legat Koče Popovića i Leposave Perović, Narodni muzej Srbije, Privatna kolekcija vm, Srpska akademija nauka i umetnosti – Legat Marka Ristića, Biblioteka SANU, Arhiv SANU, Kolekcija Perilo – Udruženje Perilo, Eurokaz, Vida i Arhiv SNV.
Posebne zahvale idu povjesničarki umjetnosti Senki Ristivojević, mojoj suradnici na ovoj izložbi, profesoru Aleksandru Boškoviću, kustosici Dragani Ljubenović iz Narodnog muzeja Srbije koja večeras s nama, te Miroslavu Jovanoviću zamjeniku upravnika SANU – koji poručuje da se ovako nije naradio još ni za jednu izložbu, mojoj asistentici Leji Bulaji, Ireni Bosnić, Tihani i Maši, kao i svima koji su mi pomogli oko realizacije izložbe. Umjetnicima koji su proizveli radove na izložbi, posebno živima i prisutnima, Ivani Momčilović, Gildu Bavčeviću i Vinku Bariću, Ivici Đorđeviću, Marku Paunoviću i Zoranu Todoroviću. Hvala!