Ljubica Zarić iz Vodoteča, sela kraj Brinja, pažnju javnosti izazvala je kada je ekipa emisije “Provjereno” Nove TV napravila prilog o teškim životnim uvjetima u kojima ova 50-godišnja povratnica živi. Iako od tada povremeno prima pomoć od ljudi koje je njena priča dirnula, najveći problem joj je dotrajala štala kojoj prijeti urušavanje, a u kojoj žive njene krave Kaća i Jagoda te najmlađa, junica Cvijeta. Za Ljubicu su krave jedini izvor prihoda jer živi od prodaje mlijeka. Osim toga, u pustom Vodoteču, u kojem preostali mještani ne gaje naročite dobrosusjedske odnose, krave su Ljubici jedino društvo i utjeha u samoći.
Odjel za socijalna i humanitarna pitanja Srpskog narodnog vijeća stoga je Ljubici Zarić nabavio potreban materijal za izgradnju nove štale. U utorak, 17. novembra uputili smo se u Vodoteč s voditeljicom Odjela Tatjanom Dragičević, saborskom zastupnicom Anjom Šimpragom i dožupanom Ličko-senjske županije Nikolom Lalićem, koji je izradio specifikaciju troškova za novu štalu.
U Ljubičinom dvorištu sada je hiljadu betonskih blokova, 11 kubnih metara pijeska, 2500 kilograma cementa, tu su željezne šipke za armaturu, lim za pokrov i oko sedam kubika pilane građe u vrijednosti od oko 38.000 kuna. SNV je podmirio trošak od 25.600 kuna, dok je privatni donator isporučio drvenu građu u vrijednosti od 13.000 kuna. Tatjana Dragičević kaže da će narednih dana zajedno s Ljubicom potražiti izvođače radova. Potrebni su majstori za zidanje i krovopokrivač. Osim što postoji opasnost da nastradaju krave, i sama Ljubica riskira svakim ulaskom u nakrivljenu štalu.
– Nastojat ćemo da štala bude izgrađena što prije kako ne bi došlo do urušavanja i ugrožavanja domaćih životinja i vlasnice. Još jednom se pokazalo koliko je važno da postoji sinergija sustava, u ovom slučaju između medija, terena, SNV-a i građevinskih firmi. To je najbolji model za rješavanje teških životnih situacija u kojima se naši povratnici nalaze – objašnjava Dragičević.
Osim krava, Ljubica ima sedam koza i desetak koka nosilja. Nedavno je dobila žitarice za prehranu životinja. Govori nam da joj nije isplativo da kupuje kukuruz za krave jer je skup, a litra mlijeka se cijeni dvije kune. Od prodaje mlijeka mjesečno zarađuje maksimalno hiljadu kuna. Najviše je vezana uz najstariju kravu Kaću. O njoj se, kaže, do zadnjeg dana svog života brinuo njen pokojni otac, a Ljubica ju je čak uspjela izliječiti od ugriza poskoka.
– O Kaći ću se brinuti dokle god mogu, neću je dati uspavati, iako mi ljudi govore da mi samo donosi muke. Ovdje ima zmija otrovnica na svakom koraku. Mučim se također s vukovima i lisicama koje mi kradu koke – opisuje Ljubica surovi život u Vodoteču.
Tokom dana boravi u staroj kući s kuhinjom bez sudopera, pa se snalazi s kantama vode koju grije na šporetu. Preko puta stare nalazi se nikad završena nova kuća koju je njen otac počeo graditi prije rata. Ona joj trenutno služi za spavanje – u njoj nema ničeg osim kreveta.
Ljubica se u rodno selo vratila prije pet godina. Do 1992. je živjela u Rijeci i bila je perspektivna studentica medicine. Tada su je roditelji poslali kod rođaka u Srbiju, kaneći je zaštititi od ratnih dešavanja. Međutim, tamo nije bila prihvaćena, a devedesetih se više nije mogla vratiti u Rijeku ni u Vodoteč.
Nadala se da će joj u Srbiji rodbina pomoći da završi fakultet, ali je njen život otišao u drugom smjeru. U međuvremenu je bila zasnovala obitelj u Jagodini, gdje se cijelo vrijeme bavila poljoprivredom. U Vodoteč se vratila bolesnim roditeljima koji se više nisu mogli brinuti o sebi, a od juna ove godine, nakon smrti majke, živi potpuno sama. Najveća joj je želja, kaže, da povrati odnos sa sinom jedincem, koji joj najviše nedostaje.
Anja Kožul,
tjednik Novosti
Tekst je po nazivom “Olakšana Ljubičina muka” objavljen na portalu Novosti 18. 11. 2020.