Kolumnist Novosti Marinko Čulić dobio je nagradu HND-a za životno djelo, Borisa Dežulovića članovi HND-a izabrali su za novinara godine, dok je Tamara Opačić dobila priznanje za pisano novinarstvo
PIŠE: Goran Borković / Novosti
FOTO: HINA / Daniel KASAP
Ovogodišnja dodjela nagrada Hrvatskog novinarskog društva protekla je u znaku tjednika Novosti. Kolumnist našeg tjednika Marinko Čulić dobio je nagradu HND-a za životno djelo “Otokar Keršovani”, Borisa Dežulovića članovi HND-a izabrali su za novinara godine, dok je Tamara Opačić dobila priznanje “Marija Jurić Zagorka” za pisano novinarstvo.
Čulićeva aritmetika pisanja
U ime Marinka Čulića nagradu je primila njegova supruga Nevenka Valjak Čulić koja je u njegovo ime zahvalila na nagradi. “Prije svih hvala svim novinarima i urednicima s kojima je radio u različitim redakcijama. Marinkov cijeli život je novinarstvo”, kazala je Nevenka Valjak Čulić.
U obrazloženju za nagradu naglašava se da je Čulić u više od 40 godina svog novinarskog rada ustrajno i dosljedno kritizirao svaku vlast, inzistirajući prije svega na pravu na slobodno iznošenje svog stava. HND ističe da su među Čulićevim stalnim temama hrvatsko-srpski odnosi, politika prema BiH, odustajanje SDP-a od socijaldemokracije, demontaža socijalne države, porast ne-jednakosti u zemlji i svijetu te manjak političke vizije kod naših političara, čime se stvara “paklenska formula besperspektivnosti”.
“Čulićeva ‘aritmetika’ pisanja sazdana je od suptilnog stilskog majstorstva koje nikad ne zagušuje analitičnost, od lucidnih zapažanja, izražene socijalne osjetljivosti i panoramskog pregleda nad političkim i socijalnim kretanjima na prostoru koji se danas naziva regijom. Kao kolumnist, Marinko Čulić nikad nije pao u zavodljivu zamku zatvaranja u svoj svijet otuđenosti od terena – živo prati aktualne političke događaje, spremno razgovara s njihovim sudionicima te sudjeluje na redakcijskim kolegijima za dobro svojih novina i solidarno sa svojim kolegica-ma i kolegama“, stoji u obrazloženju, uz podsjećanje na čuveni proces nazvan “Kosti u mikseru” kada je država 1996. tužila Čulića i Viktora Ivančića, tada članove redakcije Feral Tribunea, zbog Tuđmanovog inzistiranja da, nalik na španjolskog diktatora Franca, na području nekadašnjeg koncentracijskog logora Jasenovac pomiješa kosti ustaških zločinaca i njihovih žrtava što je izazvalo velike reakcije u međunarodnoj javnosti pa je to ostao jedini slučaj primjene Kaznenog zakona po kojem su javni tužitelji mogli sami podizati optužnice ako bi ocijenili da je neki novinar vrijeđao najviše državne dužnosnike.
Marinko Čulić rođen je u Šibeniku 1951. godine. Novinarstvom se počeo baviti nakon diplome na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti 1977. godine. Počeo je pisati u Večernjem listu. Godine 1983. godine dobio je Vjesnikovu I. nagradu “Vladimir Kristl”. Bio je prvi svjetovni novinar koji je dobio intervju od tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića. Kao već uglednog novinara, glavni urednik Mirko Galić poziva ga u tjednik Danas, gdje se Čulić profilirao kao vješt reporter i koncizan komentator političke scene u osvit raspada Jugoslavije.
U intervjuu u svibnju 1990. godine izborni pobjednik Franjo Tuđman otvoreno mu govori da se hrvatski narod ne može svesti na “ovakve neprirodne granice”, najavljujući što će se događati idućih godina. Nakon političke eutanazije Danasa Čulić počinje objavljivati u Nedjeljnoj Dalmaciji, koja je također pokleknula pod pritiscima tadašnje vlasti, pa 1993. godine odlazi u Feral Tribune. Čulićev kolumnistički stil odlikuje se lucidnošću i sposobnošću da jednostavnim novinarskim izrazom analitički objasni i najkompliciranije političke teme koje je, s naglaskom na kritiku tuđmanizma, sažeo i u dvije knjige: “Tuđman – anatomija neprosvijećenog apsolutizma” i “Tuđman – i poslije Tuđmana”. Godine 2003. za kolumne u Feralu nagrađen je HND-ovom nagradom “Marija Jurić Zagorka”. Od 2009. godine u Novostima piše kolumnu “Aritmetika politike“.
Dežulovićev “Jebo vas Vukovar”
Borisa Dežulovića za novinara godine, kojeg biraju svi članovi HND-a, predložila je redakcija portala N1 televizije, gdje također piše kolumne. Uz Dežulovića, u užem izboru kandidata bili su i Danka Derifaj s RTL televizije, Ilko Čimić s portala Index i televizijska novinarka Jelena Jindra za seriju tekstova na portalu H-alter.
Dežulović je rekao da sutra ima dva ročišta u sporu koji je protiv njega pokrenula Željka Markić, a da upravo dolazi sa splitskog tužilaštva gdje je davao iskaz u vezi prijavljenih prijetnji smrću. Život novinara danas izgleda otprilike tako – između DORH-a i sudova, pa ako se nešto između napiše – odlično”, kazao je Dežulović.
U obrazloženju za Dežulovića piše da je u 35 godina bavljenja novinarstvom uvijek imao svoj stav: jasan, dorečen i argumentiran. Podsjećaju na angažirane tekstove o devastaciji uvale Vruje koji su doveli do pokreta masovnog građanskog otpora otimačini zajedničkog dobra.
“Koji mjesec kasnije komentarom ‘Jebo vas Vukovar’ pokušao je učiniti nemoguće: grad pretvoren u mauzolej vratiti njegovim živim stanovnicima, a državu prestrojiti na kolosijek normalnosti. Odmah su se na noge digle braniteljske udruge, vladajući i desni oporbeni političari – a među njima i dobar dio onih koji te 1991. Vukovar, za razliku od Dežulovića, nisu ni vidjeli. I držali lekcije o domoljublju, govorili o izdaji i napadu na svetinju, zgražali se zbog ‘sramotne objave’. Na kraju, kad se hajka stišala, a ispod svega podvukla crta, s pravom se može reći da je Dežulovićev tekst označio početak depatetiziranog, desakraliziranog, iskrenog i na činjenicama utemeljenog javnog razgovora o Vukovaru, ratu i njegovim žrtvama. Ali, još i više, o kvazipatriotskom šljamu koji na toj žrtvi parazitira uzurpirajući svačije pravo da ovu zemlju naziva svojom”, piše u obrazloženju nagrade.
Tamara Opačić uvijek na strani slabijih
Novinarka Novosti Tamara Opačić dobila je priznanje struke za tekst o slučaju migranta Omera Mahdija objavljenom pod naslovom “Tražili su da budem doušnik“, te seriju reportaža s Banije. Obraćajući se prisutnima u prepunom Novinarskom domu u Zagrebu, Tamara Opačić kazala je da nagradu posvećuje prije svega Banijkama i Banijcima koji već dvije godine žive u kontejnerima čekajući da im država konačno pomogne. S druge strane, kazala je Tamara Opačić, ista ta država pokazala se itekako efikasna kad je u pitanju protjerivanje izbjeglica koji, a dokazala je to njena priča, nisu sigurni čak ni kad dobiju azil.
“Tragom svjedočanstava Mahdija i njegove partnerice, prema kojima je službena odluka o dodjeli azila u Hrvatskoj 27-godišnjem Iračaninu iz jeseni 2018. godine naknadno poništena, prema svemu sudeći zbog toga što je odbio ponuđenu doušničku suradnju i potkazivanje drugih imigranata Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, Tamara Opačić je temeljitim i detaljnim radom, uz poštivanje svih pravila i procedura novinarske struke, došla do niza saznanja koja potvrđuju njihovu stranu priče. U takvom kontekstu tekst kolegice Opačić nije samo uzoran primjer profesionalnog novinarskog rada, nego i doprinos onom novinarstvu koje će u ime javnog interesa uvijek stati na stranu nemoćnih i slabijih. Tamara Opačić poduzela je sve što novinarka može učiniti da istina, ipak, ostane bitna”, piše u obrazloženju.
Također se ističe da je u reportažnoj kronici Banije nakon potresa prikazala razinu neuspjeha obnove u potresu porušenih kuća i naselja i zorno predočila kako je u samo nekoliko mjeseci splasnulo raspoloženje stanovnica i stanovnika Banije, kada je riječ o brzini obnove, ali je precizno uočila i da je tek koji mjesec nakon potresa, u vrijeme nade i optimizma, bilo onih stanovnika toga kraja koji se u državnu obnovu nisu uzdali.
“Tamara Opačić pokazala je, i to na prošle godine u javnosti najemocionalnijoj temi, da je reportaža kraljica novinarstva. Valja istaknuti i autoričin stil, a bez stila nema reportaže. Njezina često diskretna, nenametljiva, ali izbrušena rečenica dovoljna je da pokaže koliko su zapažanja precizna, ali i da omogući da u reportaži u prvom planu budu oni koji tu i trebaju biti – ljudi”, naglašava se u obrazloženju.
Priznanje Dimitrijeviću s Telegrama
Andrej Dimitrijević, s portala Telegram, dobitnik je nagrade “Jasna Babić” za istraživačko novinarstvo za seriju tekstova u kojima je razotkrio propuste hrvatskih istražitelja u slučaju Gabrijele Žalac i rezultate istraživanja proslijedio Europskom uredu za borbu protiv prevara OLAF-u što je na kraju dovela do uhićenja bivše ministrice.
“Dimitrijevićevi tekstovi u tom su kolopletu udarnih vijesti bili gruda snijega koja je pokrenula lavinu. Jasno pokazujući da novinarstvo, unatoč svim izazovima s kojima se danas suočava, još ima dovoljno snage da ispuni glavni cilj naše profesije. Da informira građane o tome što se doista događa iza kulisa. Otkrije nezakonite postupke političkih moćnika. Raskrinka kriminal. I tako, korak po korak, Hrvatsku promijeni nabolje”, piše u obrazloženju.
Na internetu najbolji Matijanić s Indexa
Nagrada “Marija Jurić Zagorka” za internetsko novinarstvo pripala je Vladimiru Matijaniću s portala Index koji je prvi otkrio i ekskluzivno objavio niz argumentiranih sumnji da su dijelovi doktorata Vice Mihanovića, HDZ-ova kandidata za gradonačelnika Splita na prošlim lokalnim izborima, ravnatelja Lučke uprave u Splitu, fakultetskog predavača i predsjednika gradskog ogranka HDZ-a, plagirani. “Matijanić je novinarski precizno secirao i dokazao da je doktorat lakrdija, dok se u paralelnoj stvarnosti politike i politički zatrovane akademske zajednice poduzimalo sve da se dokaže kako je s doktoratom sve u redu”, zaključio je žiri.
Nagrađeni Šoban, Altarac, Šore, Malbaša i Yammat.fm
Nagradu “Nikša Antonini” za novinsku fotografiju dobio je Igor Šoban iz agencije Pixsell za fotografiju spašavanja starice iz goruće zgrade, a priznanje “Marija Jurić Zagorka” za radijsko novinarstvo redakcija emisije “Katedra za plastičnu kirurgiju” s Yammat.fm-a među kojima se ističe reportaža “Yammat na Baniji – kratki rezovi jedne katastrofe” koju je snimila grupa novinarki prateći mikrofonom ekipu volontera Sloge koji su se organizirali u samo nekoliko sati nakon razornog potresa. Žiri je pritom istaknuo uredničko-mentorsku ulogu Silvije Šeparović. Nagrada za snimateljski prilog na televiziji “Žarko Kaić” otišla je u ruke Igora Altarca za reportažu Karmen Šore “Borba za život” snimljenu na COVID-odjelu splitskoga KBC-a. Nagradu “Marija Jurić Zagorka” za televizijsko novinarstvo u nikad većoj konkurenciji ravnopravno su dobile novinarke Karmen Šore koja je provela dan na COVID-odjelu splitske bolnice i svjedočila njihovoj neumornoj borbi i Ana Malbaša za priču “Malverzacije zemljištem na otoku Braču”, koja je objavljena u magazinu Provjereno Nove TV.
“Mi smo tu zbog istine”
Predsjednik HND-a Hrvoje Zovko upozorio je na položaj novinarstva kao profesije danas u Hrvatskoj. Broj prijava za nagrade dokaz je, kazao je Zovko, da je novinarstvo usprkos svim poteškoćama i dalje aktivno i važno, kao i da se za njega vrijedi boriti. “Mi smo tu zbog istine, ma kakva ona bila, a ne zbog nečije politike”, kazao je Zovko, podsjetivši na situaciju u kojoj se nalaze novinari koji prate rat u Ukrajini. Za nagrade je ove godine stiglo 149 kandidatura u devet kategorija. Čestitamo svim dobitnicama i dobitnicima, posebno našoj kolegici i kolegama. Nakon dodjele priznanja društvo je zabavila skupina Let3.