U organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV) i Arhiva Srba u Hrvatskoj, u srijedu, 10. 6. 2026. godine u 19:00 sati u Srpskom kulturnom centru (SKC) na adresi Preradovićeva 21 u Zagrebu, otvara se izložba arhitekta Đorđa Romića pod nazivom „Centimetri humanosti“, nastala prema projektu autora Andreja Šimića i kustosice Davorke Perić.
O izložbi Centrimetri humanosti:
Osnovna ideja ove izložbe proizlazi iz činjenice da, unatoč raznovrsnim projektantskim angažmanima koji se kreću od javnih i poslovnih preko obrazovnih sadržaja, osnovna preokupacija arhitekta Đorđa Romića ostaje stanovanje. Njegov rad nije puko projektiranje volumena, već kontinuirano istraživanje kvalitete života kroz preciznu organizaciju unutrašnjeg prostora i njegov odnos prema urbanoj cjelini. Središnja točka njegova nastojanja jest namjera da se jednim potezom, u specifičnim uvjetima, jedinstveno riješe problemi individualnog, prijelaznog i kolektivnog stanovanja. Romić ne nudi unificirana rješenja, već teži ponuditi što širi i kompleksniji spektar mogućnosti, tražeći arhitektonske odgovore koji su primjenjivi u različitim uvjetima i životnim situacijama na primjerima njegovih projekta i realizacija primjerice za Knin, Sisak, Zagreb, Bosanski Brod, Zenicu…
Ova izložba ilustrira taj put: od strogo definiranih tlocrtnih shema masovne stanogradnje koje su svoju najpotpuniju provjeru doživjele u zagrebačkom naselju Dugave, pa sve do vizionarskih „otvorenih sistema” koji brišu granice između obiteljske kuće i višestambenog objekta. U njegovu radu tlocrt postaje osnovna jedinica kojom autor gradi i afirmira gradski prostor.
Središnji doprinos Romićeve tlocrtne logike očituje se u njegovoj legendarnoj inovaciji, prvi put primijenjenoj u kompleksu stambenih zgrada Fonda stambene solidarnosti u Kninu, kada u socijalne stanove uvodi koncept male polusobe, izbe ili „hobby sobe”, prostora promjenjive funkcije od šest i nešto kvadratnih metara, odvojenog tek pregradom. Ovaj naizgled skroman prostorni dodatak, vezan za učenje Nevena Šegvića koji je upozoravao na nužnost funkcionalističke nadogradnje stanovanja u svrhu dostojanstvenog življenja, bio je zapravo revolucionaran civilizacijski iskorak: omogućio je funkcionalno dostojanstvo višečlanim obiteljima na minimalnoj površini, rješavajući onaj mučni „aspiracijski paradoks“ u kojem su želje stanara uvelike bile u raskoraku s njihovim realnim mogućnostima jer im je “falila soba viška”.
Stvaralaštvo Đorđa Romića predstavlja rijedak primjer uspješne tranzicije od stroge moderne funkcionalnosti prema postmodernom senzibilitetu koji uvažava kontekst i povijest, bilo da je riječ o stiliziranim zabatima na Gredicama ili brutalističkoj iskrenosti spomenika na Spasu u Kninu. Njegovi nerealizirani projekti ostaju trajna intelektualna provokacija, dokazujući da prava vrijednost arhitekture ne leži samo u onome što je izgrađeno, već u snazi ideje koja nastoji transformirati društvenu zbilju.
Arhitektura Đorđa Romića, promatrana kroz prizmu suvremene revalorizacije, ne predstavlja samo puki zbroj izgrađenih objekata, već duboko koherentan i etički utemeljen sustav koji je desetljećima uporno tragao za humanizacijom kolektivnog stanovanja. U kontekstu socijalističke stanogradnje, koja je često bila razapeta između rigidnih birokratskih normi i imperativa masovne gradnje, Romić se profilira kao autor koji arhitekturu shvaća prvenstveno kao moralnu kategoriju: onoliko uspješnu koliko uspije osigurati dostojanstvo pojedincu i potaknuti zajedništvo unutar urbanog tkiva. Njegovo nasljeđe danas stoji kao korektiv suvremenim tržišnim imperativima, vraćajući fokus na ono najvažnije – grad po mjeri čovjeka.
O arhitektu Đorđu Romiću:
Đorđe Romić je diplomirao 1965. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu u klasi profesora Nevena Šegvića, dok je stambenu gradnju magistrirao u Beogradu kod profesora Miroslava Živkovića i Darka Marušića. Spajanjem tih dviju škola razvio je autentičan stil u kojem se osjećaju utjecaji bauhausovske čistoće i nizozemskog strukturalizma.
U plodnom profesionalnom razdoblju od 1975. do 1990. godine, njegova omiljena tema ostaje stanovanje. Prema njegovim projektima izgrađeno je približno 3.000 stambenih jedinica, dok je oko 10.000 ostalo neizvedeno, uključujući i brojne radove s anonimnih natječaja na kojima je osvojio osam prvih nagrada.
Najveći broj njegovih projekata i realizacija vezan je uz Zagreb i rodni Knin.
Izložba ostaje otvorena do 3. 7. 2026.