lokacija: Predmetni zločin dogodio se u sedam banijskih sela koja se nalaze na području trokuta između Siska, Petrinje i Sunje. To su Blinjski Kut, Kinjačka Gornja, Kinjačka Donja, Blinjska Greda, Bestrma, Trnjani, Čakale i Brđani.

vrijeme: 22. augusta 1991. godine

opis zločina: Dana 22. augusta 1991. u ranim jutarnjim satima pripadnici MUP-a Republike Hrvatske i ZNG-a (Gromovi) izveli su vojnu akciju iz selā Komarevo i Mađari u smjeru nekoliko susjednih srpskih sela. Akcija je izvedena s nekoliko prepravljenih/oklopljenih kamiona pokraj kojih se kretala pješadija. Pripadnici ZNG-a ulaskom su u sela neke od mještana dozivali po imenu te su ih po izlasku iz kuća ubili hicima iz vatrenog oružja. Neke od žrtava ubijene su u svojim kućama. Većina žrtava bili su civili, no neki od mještana napadnutih sela bili su naoružani te su se sukobili s pripadnicima MUP-a i ZNG-a, o čemu svjedoči i pogibija petorice pripadnika hrvatskih snaga i ranjavanje više njih. Prilikom ovog napada ubijeno je 15 osoba, a veći je broj osoba ranjen. Sve su žrtve bili Srbi. Najmlađa je žrtva bila Željka Bojinović, koja je u trenutku ubojstva imala 22 godine. Pripadnici hrvatskih snaga, koji su je poznavali, imenom su je dozivali da izađe iz svoje kuće i ubili su je kada se pojavila.

žrtve:

  1. Bekić, Dragan (Dušan), 16. 4. 1952.
  2. Biškupović, Dragan (Ranko), 5. 6. 1947.
  3. Bojinović, Željka (Petar), 31. 3. 1969.
  4. Crljenica, Petar (Miloš), 23. 9. 1941.
  5. Čajić, Nedeljko (Dušan), 17. 10. 1945.
  6. Đekić, Ratko (Lazar), 27. 10. 1918.
  7. Kladar, Milan (Dušan), 26. 8. 1940.
  8. Kragulj, Radovan (Dragoljub), 2. 2. 1955.
  9. Martinović, Ranko (Nikola), 5. 9. 1940.
  10. Pajić, Nenad (Jovan), 1. 1. 1951.
  11. Simić, Stevo (Matija), 3. 8. 1937.
  12. Stanić, Lazo (Milan), 4. 3. 1934.
  13. Tatišić, Ljuban (Mirko), 8. 5. 1932.
  14. Vranešević, Mladen (Stojan), 19. 3. 1938.
  15. Vučinić, Milan (Boško), 31. 10. 1944.

pravosudne konzekvence: 2006. godine podignuta je kaznena prijava po ŽDO-u Republike Hrvatske protiv Ivice Kovačića i drugih zbog kaznenog djela ratnog zločina, no iste godine Županijsko državno odvjetništvo u Sisku odbacuje kaznenu prijavu. Za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao. Neke od obitelji tužile su Republiku Hrvatsku za naknadu štete te su prvostupanjskim presudama ostvarile pravo na odštetu. Poznat je primjer roditelja Željke Bojinović. Općinski sud u Sisku prihvatio je njihovu tužbu za naknadu štete, utvrdio odgovornost Republike Hrvatske te dosudio materijalnu naknadu Milji i Petru Bojinoviću. Sud je utvrdio da djelo ima obilježje ratnog zločina. Žalbeni je postupak u tijeku.