lokacija: Vojno-istražni centar Lora bio je vojni zatvor u Splitu, smješten u istočnom dijelu pomorske vojne baze Lora. Riječ je o zgradi ograđenoj bodljikavom žicom u kojoj su se nalazile prostorije vojne policije, a sa sjeverne su strane zgrade ćelije u kojima su držani vojni i civilni zatvorenici.
vrijeme: Od 1992. do 1997. godine
opis zločina: Godine 1992. u prostorima bivšeg vojno-istražnog zatvora JNA, u pomorskoj bazi Lora, formiran je logor u kojemu je bez ikakve pravne osnove držan veći broj zatočenih civilnih osoba, uglavnom Srba, zbog sumnje da su sudjelovali u neprijateljskim djelovanjima protiv Republike Hrvatske. Zatvorenici su hapšeni i zarobljavani širom Hrvatske, ali dio njih (zarobljeni vojnici Srbije i Crne Gore) doveden je i iz Bosne i Hercegovine. U Lori su zatvorenici svakodnevno trpjeli vrijeđanje, ponižavanje, fizičko i psihičko zlostavljanje, mučenje i tjelesno kažnjavanje — što je vodilo do usmrćenja nekih od njih. Donosimo iskaze nekih svjedoka:
Posle tri dana boravka u Lori grupa nas od oko 70 uhapšenih Srba iz Kupresa vezana je i potovarena na kamion koji nas je povezao u pravcu Duvna. Negde oko Drniša kamion je stao i videla se u blizini puta iskopana velika jama pored koje je radio buldožer. Tu su stajali ljudi koji su imali motorne testere u rukama. Hrvatski vojnici koji su nas doveli skinuli su sa kamiona 8—9 Srba iz naše grupe: braću Ratka i Ljubu Milića, Dušana Nikića, Slavka Dragoljevića i Čivčića koji je bio gluvonem, a ostalima se imena ne sećam. Doveli su ih do te jame i poubijali.
Sećam se i mladića kome je ime Bojan, a zvali su ga Bijeli Orao ili Orlić. On je bio sam u jednoj ćeliji. Njega su posebno teško mučili. Bio je sasvim go, neverovatno mršav, pravi kostur. Njega su najviše maltretirali, udarali i mučili. Jedno jutro sam primetio kada su čuvari doneli doručak, da on leži u svojoj ćeliji na leđima. Telo mu je potpuno žuto. Nas su odmah vratili u ćelije. Čuo sam kako se kuje sanduk i kako u hodniku čuvari nešto šapuću. Kasnije ga nikada više nisam video.
U Splitu smo odveženi u krug pomorske oblasti gde se nalazio centar hrvatske vojne policije. Tu smo, kao i u Gornjem Brišniku, izlazili iz kamiona jedan po jedan. Dočekali su nas hrvatski policajci i tukli. Ispred mene na tri metra nalazio se Petar Spremo. Jedan hrvatski vojnik ga je snažno udario drškom pištolja po glavi od kog udarca je on pao i udario temenom o ivičnjak, posle čega je ostao da leži nepomičan. Njega od tada nisam više video. Isti taj vojnik i mene je snažno udario drškom pištolja po glavi od čega mi je prsla lobanja na četiri mesta, pa sam sav bio obliven krvlju.
Broj osoba koje su prošle kroz logor Lora nikada nije precizno utvrđen, ali neki izvori govore o više od 1100 osoba. Ista je stvar s brojem osoba koje su ubijene u Lori. Dok se optužnicama pred hrvatskim pravosuđem barata imenima dvojice ubijenih zatvorenika (Gojka Bulovića i Nenada Kneževića), neki izvori navode puno veći broj ubijenih. Tako npr. Komitet za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava SRJ govori o više od 20 ubijenih, a neki od zatvorenika koji su preživjeli Loru o oko 60 osoba kojima se u Lori gubi svaki trag. Tonči Majić iz Dalmatinskog komiteta za ljudska prava govori o nekoliko desetaka ljudi koji su u Lori izgubili život.
Žrtve za koje je potvrđeno da su ubijeni u Lori:
- Bulović, Gojko (Bojan), 1. 6. 1944.
- Knežević, Nenad (Ćiro), 18. 2. 1957.
- Vesović, Bojan (Miroslav), 22. 6. 1973. (građanin SR Jugoslavije)
pravosudne konzekvence: Presudom Sudskog vijeća Županijskog suda u Splitu, pod predsjedanjem suca Slavka Lozine, 20. novembra 2002. osmorica optuženika za zločin u Lori oslobođena su optužbe. Rješenjem Vrhovnoga suda Republike Hrvatske od 5. marta 2004. ukinuta je oslobađajuća presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak. Dana 2. marta 2006. predsjednica Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Splitu, sutkinja Spomenka Tonković, objavila je presudu kojom su optuženici Tomislav Duić, Tonči Vrkić, Davor Banić, Miljenko Bajić, Josip Bikić, Emilio Bungur, Ante Godić i Anđelko Botić proglašeni krivima i nepravomoćno osuđeni na kazne zatvora od šest do osam godina za kazneno djelo ratnog zločina protiv civila. Vrhovni sud Republike Hrvatske 6. februara 2007. donio je presudu i rješenje kojim se odbijaju žalbe optuženih Tomislava Duića, Tončija Vrkića, Miljenka Bajića, Josipa Bikića, Davora Banića, Emilija Bungura, Ante Gudića i Anđelka Botića te državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja. Odbacuje se žalba Anite Bikić, supruge optuženog Josipa Bikića, kao nepravodobna. Nakon predaje Josipa Bikića, koji je u odsutnosti pravomoćno osuđen na šest godina zatvora, u odnosu na njega obnovljen je postupak. Dana 29. decembra 2009. provedena je glavna rasprava i objavljena presuda. Ranija je presuda ukinuta u dijelu odluke o kazni te je okrivljenome Bikiću izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine. Miljenko Bajić uhićen je u septembru 2010. godine. Odobrena mu je obnova postupka. Nakon provedenog obnovljenog postupka ranija presuda ostala je na snazi, s time da je kazna umanjena. Novom presudom osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Pravosudna postupanja u slučaju Lora od početka su obilježena različitim opstrukcijama koje su činila pravosudna tijela. Publicist Darko Petričić i novinar Domagoj Margetić prijavili su glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića Haškom sudu zbog, kako su naveli u prijavi, suodgovornosti za ratne zločine u splitskoj Lori devedesetih jer su “po njegovom nalogu zatočenici uhićivani i saslušavani”. Tonči Majić iz Dalmatinskog komiteta za ljudska prava potvrđuje da je Bajić, tadašnji vojni tužitelj u Splitu, sudjelovao u ispitivanjima u Lori te dodaje kako postoje indicije da je bio u Lori kada su mučeni zatočenici. Uz to, kao da višegodišnje odugovlačenje s podizanjem optužnice nije bilo dovoljno, slučaj je dodijeljen Slavku Lozini, sucu Splitskog županijskog suda, koji je u tom trenutku imao najviše poništenih presuda i koji je od suđenja stvorio svojevrsni cirkus te na kraju oslobodio sve optuženike. Pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Splitu 9. septembra 2015. započela je rasprava u kaznenom predmetu protiv Tomislava Dujića i drugih zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Branitelj Emilija Bungura zatražio je 11. septembra 2015. izuzeće predsjednika Vijeća, članova Vijeća i predsjednika Županijskog suda. Stoga je postupak do daljnjeg u prekidu, dok zahtjev ne riješi Vrhovni sud Republike Hrvatske. Ročište u nastavku suđenja u postupku Lora 2, koje je na Županijskome sudu u Splitu bilo najavljeno za 3. januara, odgođeno je za 6. aprila 2016. jer se čekala odluka o spajanju obnovljenog postupka Lora 1 s postupkom Lora 2, što je ranije zatražila obrana Emilija Bungura. U međuvremenu su uhićeni i Tomislav Duić i Emilio Bungur, pravomoćno u odsutnosti osuđeni na osam odnosno šest godina zatvora te su zatražili obnovu postupka. Kako se terete i za zločine nad ratnim zarobljenicima, od 31. januara 2017. sudi im se u jedinstvenom kaznenom postupku za zločine počinjene u Lori nad civilima i ratnim zarobljenicima. Više od deset godina otvoreno je procesuiranje zločina nad 14 zarobljenih vojnika, pripadnika nikšićko-šavničke grupe iz Crne Gore.