lokacija: Prema popisu stanovništva iz 2011., Novska ima 13.518 stanovnika, od čega je 4,74 % Srba. Prema popisu stanovništva iz 1991., Općina Novska imala je 24.696 stanovnika, od čega je bilo 21,78 % Srba. Iako Novska administrativno više ne obuhvaća isto područje koje je obuhvaćala 1991. i danas ima manje stanovnika, očigledna je velika promjena u nacionalnoj strukturi stanovništva, ponajviše vidljiva u velikom padu broja srpskog stanovništva na ovom području kroz godine.

vrijeme: Novembar i decembar 1991. godine.

opis zločina: U jesen i zimu 1991. godine Novska se nalazila na prvoj borbenoj liniji rata u Hrvatskoj. Dana 21. novembra 1991., oko 22 sata, nekoliko hrvatskih vojnika upalo je u kuću Mihajla Šeatovića. Odveli su ga do susjedne kuće, gdje su njegovi susjedi Ljuban Vujić te Mišo i Sajka Rašković već bili zatočeni. Hladnim i vatrenim oružjem sve su četiri osobe potom ubijene. Pema opisima iz optužnice, ubijeni su posebno okrutno i brutalno. Žena je pronađena gola, razrezana vrata i prsnog koša, te izrešetana rafalom. Muškarcima su nožem rezani prsti, testisi i spolovila, a njime su i izbodeni. Drobljeni su im zglobovi i kosti, rezani su im vratovi i rešetani su iz automatske puške. Dana 18. decembra 1991. u Novskoj pripadnici Hrvatske vojske ulaze u kuću Petra Mileusnića te ondje, nakon prvotna maltretiranja, hicima iz vatrenog oružja ubijaju Goranku Mileusnić, Veru Mileusnić i Blaženku Slabak, a Petra Mileusnića teško ranjavaju. Odlaze iz kuće uvjereni da je i Petar Mileusnić mrtav.

žrtve:

  1. Rašković, Mišo (Nikola), 18. 1. 1942.
  2. Rašković, Sajka/Saveta (Dragan), 4. 3. 1950.
  3. Šeatović, Mihajlo (Jovan), 27. 6. 1944.
  4. Vujić, Ljubomir (Stanko), 4. 5. 1936.
  5. Mileusnić, Goranka (Petar), 4. 4. 1970.
  6. Mileusnić, Vera (Viktor), 12. 5. 1940.
  7. Slabak, Blaženka (Josip), 17. 2. 1941.

pravosudne konzekvence: Vojno je tužiteljstvo u Zagrebu 1992. podignulo optužnicu protiv Dubravka Leskovara i Damira Vide Raguža zbog kaznenog djela ubojstva, a ne zbog ratnog zločina protiv civilnoga stanovništva. Sudsko je vijeće 10. novembra 1992. donijelo rješenje kojim je obustavljen kazneni postupak temeljem tada važećega Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupaka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske. Novi postupak pokrenut je na Županijskom sudu u Sisku 8. marta 2010., kada je započela glavna rasprava u postupku protiv Damira Vide Raguža i Željka Škledara, optuženih da su 21. novembra 1991. u Novskoj počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Dana 16. aprila 2010. optuženi Damir Vid Raguž nepravomoćno je proglašen krivim te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 godina, dok je optuženi Željko Škledar oslobođen optužbe. Dana 10. jula 2012. održana je sjednica Žalbenog vijeća te je ukinuta prvostupanjska presuda. 7. februara 2013. Damir Vid Raguž i Željko Škledar presudom Županijskog suda u Zagrebu nepravomoćno su oslobođeni optužbe. Za ratni zločin u kući Petra Mileusnića 1992. je godine vođena istraga protiv Željka Beline, Ivana Grgića, Dubravka Leskovara, Dejana Milića i Zdravka Pleseca zbog kaznenih djela ubojstva i pokušaja ubojstva. Postupak je okončan 2. novembra 1992. donošenjem rješenja o obustavi kaznenog postupka i primjenom Zakona o oprostu. Na Županijskom je sudu u Sisku 23. septembra 2010. pokrenut postupak protiv okrivljenih Željka Beline, Dejana Milića, Ivana Grgića i Zdravka Pleseca, bivših pripadnika Hrvatske vojske optuženih za počinjenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva usmrćivanjem Goranke i Vere Mileusnić te Blaženke Slabak te ranjavanjem Petra Mileusnića u Novskoj u decembru 1991. Dana 19. novembra 2010. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku donijelo je odbijajuću presudu smatrajući da je riječ o presuđenoj stvari. Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je prvostupanjsku odbijajuću presudu prvooptuženom Belini i drugooptuženom Miliću. Nakon provedenog ponovljenog postupka Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu 8. je marta 2013. godine optuženike proglasilo krivima. Belini je izrečena kazna zatvora u trajanju od deset, a Miliću u trajanju od devet godina. Članovi obitelji ubijenih nisu dobili primjerenu satisfakciju, ni moralnu ni financijsku. Dodatno su viktimizirani jer su dužni platiti sudske troškove izgubljenih parnica u kojima su tužili Republiku Hrvatsku, smatrajući je odgovornom za zločin koji su počinili identificirani pripadnici HV-a. Marica Šeatović, supruga ubijenog Mihajla Šeatovića, 2004. godine pokrenula je postupak za naknadu štete od Republike Hrvatske zbog suprugove smrti, što je Općinski sud u Novskoj odbio uz obrazloženje da je puška kojom je izvršen masakr u kući Raškovićevih “bila uključena u akcije u Domovinskom ratu” i da su počinitelji “bili pijani i revoltirani padom Vukovara”. Žalila se sudu u Sisku, ali njezin je zahtjev bio odbijen i na kraju je morala platiti sudske troškove u visini od 8500 kuna. Godine 2008. pokrenula je postupak na Vrhovnom sudu, koji je predmet vratio u Sisak pa opet u Novsku, gdje je sutkinja ponovno donijela negativno rješenje. Marici je ponovo određena obaveza plaćanja sudskih troškova, ovaj put u iznosu od 10.000 kuna. Od svoje je mirovine u visini od 1600 kuna Marica Šeatović državi platila gotovo 20.000 kuna, dok su ubojice njezina supruga bile na slobodi. Situacija u vezi s naplatom parničnih troškova okončana je tek odlukom Vlade RH o otpisu tražbina iz decembra 2023.