Srpsko narodno vijeće (SNV) i ovog 6.januara, 2026. godine, obilježilo je u zagrebačkom hotelu Westin Božić. Na sada već tradicionalnom božićnom prijemu i ove godine su se na Badnjak okupili uzvanici/e, suradnici/e, prijatelji i simpatizeri SNV-a, a božićni blagoslov udijelili su episkopi Srpske pravoslavne crkve, buenosaireski i južno-centralnoamerički Kiril, te Jovan, pakračko – slavonski.
Ispred SNV-a, okupljenima u zagrebačkom hotelu Westine, obratio se Boris Milošević, predsjednik, i to govorom kojeg u cijelosti prenosimo u nastavku:
“Hvala svima koji su danas došli, svojim dolaskom ste nas podržali kao zajednicu i uveličali naš događaj koji tradicionalno organiziramo. Nama to daje osjećaj poštovanja, prihvaćenosti i nacionalne ravnopravnosti. Sve što je nama iznimno važno. Vjerujem da možda to najbolje znaju i osjećaju naši prijatelji Hrvati iz Srbije.
Jedan mudar čovjek iz Srbije kada je prije nekoliko godina došao u Hrvatsku, slušajući ovdje probleme Srba u Hrvatskoj, počeo je obraćati pažnju i na probleme Hrvata u Srbiji, pažljivije ih je slušao. Na kraju mi je rekao da se manjinska perspektiva može pravo razumjeti tek kad uđeš u manjinske cipele.
Božićno okupljanje predstavlja jedno od najvažnijih i najradosnijih perioda u godini za svakog pa tako i za srpsku zajednicu u Hrvatskoj. Ovo je prilika da se pošalju poruke mira, tolerancije i međusobnog uvažavanja, što nam vjerujem svima treba u današnje vrijeme.
Božićno okupljanje kod svih, pa tako i kod nas, simbolizira zajedništvo, ljubav, radost, ali istovremeno i potrebu za afirmacijom naše prisutnosti i vidljivosti kao zajednice. Ne samo ovdje u Zagrebu, u Westinu, već i diljem Hrvatske, od istočne Slavonije, Baranje, Srijema preko Zapadne Slavonije, Banije, Korduna, Gorskog Kotara, Like i Dalmacije. Svugdje gdje će se oko brojnih crkava večeras okupiti pravoslavni vjernici i paliti Badnjak. U brojnim općinama i gradovima u kojima će načelnici i gradonačelnici čestitati svojim sugrađanima pravoslavne vjeroispovijesti Božić. Mnogi će ga zapravo proslavljati drugi put jer su brojne obitelji isprepletene s većinskim hrvatskim narodom, ili jednostavno slave sa svojim susjedima Hrvatima i to je ljepota ovih dana, od Božića do Božića.
Ovaj događaj, proslava rođenja Isusa Krista, ne nosi samo duboko duhovno značenje, već igra i ključnu ulogu u očuvanju identiteta zajednice koja je tijekom prošle godine prolazila kroz različite izazove i događaje koji su nas zabrinjavali, tištili, ako je to bolji izraz.
A tištila nas je pojava crnila na ulicama i pjevanja ustaških pjesama, raširenost i normaliziranost ZDS pokliča, okrugli stol o Jasenovcu kojim su relativizirane strahote logora, upadi crnokapuljaša na folklorne i druge kulturne događaje. Da nabrojim samo neke događaje radi kojih se mi u svojim manjinskim cipelama nismo osjećali ugodno ni slobodno. I to nakon godina u kojima smo radili nekad manje nekad veće iskorake u poboljšanju međunacionalnih odnosa.
To su sve pojave na koje ne smijemo pristati kao društvo, koje možda nas kao zajednicu više pogađaju, ali zapravo izjedaju hrvatsko društvo za koje vjerujem nije sklono takvoj ekstremizaciji odnosa kojoj danas svjedočimo.
Podsjetio bih da je nedavno obilježeno pet godina od Banijskog potresa koji je upravo bio simbol međunacionalne solidarnosti, gdje smo svi zajedno pomagali jedni drugima ne pitajući ni za ime, a kamoli nacionalnost. Od Vlade, svih političkih aktera, Srpskog narodnog vijeća koje je dalo svoj obol, do brojnih volontera, pa i navijača. Nije bilo važno je li je Banija ili Banovina. To je nešto što bi nam trebala biti zvijezda vodilja u djelovanju, stalno u svako vrijeme neovisno o nesrećama, prirodnim katastrofama, izvanrednim stanjima. Da zajedničkim naporima učinimo društvo boljim i da život u Hrvatskoj bude bolji za sve.
Iz statističkih podataka je jasno da je kroz godine došlo do nacionalne homogenizacije Hrvatske koja je ipak kroz povijest do današnjih dana kulturološki i društveno oblikovana kao multikulturno društvo uz neizbrisive tragove Srba. Stoga Srbi u Hrvatskoj ne predstavljaju samo mali postotak u popisu stanovništva već brojni njihovi kulturni spomenici, građevine, književna djela, zajedničke politike, znanstvena i razna druga postignuća obogaćuju ovu zemlju.
Upravo zato ćemo kao zajednica i organizacija nastaviti s aktivnostima u kojima ćemo podsjećati na znamenite Srbe koji su se istaknuli svojim radom i djelovanjem da ih je nemoguće zaobići. Može ih se samo zapostaviti u sjećanju. A mi kao zajednica smo mnoge zapostavili. Time što ističemo primjerice da je Vladan Desnica Srbin iz Hrvatske, ne znači da negiramo da je hrvatski pisac.
Na tom tragu, naš tradicionalni godišnji kalendar smo ove godine posvetili Vukovarcu Zahariju Orfelinu. Književniku i slikaru, crtaču i bakrorezcu, pokretaču prvog južnoslavenskog časopisa. Nedovoljno poznatom i prepoznatom u široj javnosti.
Kalendare ne posvećujemo samo osobama nego i vrijednostima koje su nam važne. Podsjetio bih da smo prije dvije godine kalendarom obilježili 80. godina od 3. zasjedanja ZAVNOH-a u Topuskom te tako i na taj način naglasili važnost antifašizma kao vrijednosti koja povezuje Srbe i Hrvate i koja je neosporno utkana u DNK Republike Hrvatske.
Na kraju želim istaknuti da me žalosti što odnosi između Srbije i Hrvatske nisu bolji. Zapravo mogu reći da su uglavnom lošiji, nekad više nekad manje. Uvijek ćemo kao zajednica biti spremni ponijeti svoj dio tereta da odnosi budu bolji, ali možda je za ove dvije zemlje koje će uvijek biti susjedi u sadašnjem trenutku dovoljno da nafta ponovo teče kroz cijevi i da nastavi teći.
Završio bi s riječima pjesnika Jove Jovanović Zmaja koji je svoje razmišljanje o međusobnim odnosima Srba i Hrvata iskazao kroz pjesmu koju je napisao jednom prilikom prije stotinjak godina: “Kad Hrvatu sunce sine, ogrijaće i Srbine. Što zacvjeta Srbu bratu, zacvjetaće i Hrvatu.”
Svima želim bolju i mirniju 2026. godinu, a pravoslavnim vjernicima Mir Božji, Hristos se rodi” – Boris Milošević, predsjednik SNV-a.