mjesto: Kao centar Bjelovarsko-bilogorske županije, ali i kao naselje s više od 40.000 stanovnika, Bjelovar je jedno od političkih i kulturnih središta središnje Hrvatske. Prema popisu stanovništva iz 1991., u Bjelovaru je živjelo 5898 Srba i činili su 8,93 % ukupnog stanovništva. Prema posljednjem popisu iz 2011., u Bjelovaru živi 1877 Srba i čine 4,66 % ukupnog stanovništva. Iako Bjelovar više ne obuhvaća isto područje koje je obuhvaćao 1991., te danas ima 40.276 stanovnika u odnosu na prijašnjih 66.039, jasna je velika promjena u nacionalnoj strukturi stanovništva, vidljiva u padu udjela srpskog stanovništva na ovom području.

vrijeme: Od 29. septembra do 3. oktobra 1991. Opis zločina: U Bjelovaru se nalazila kasarna JNA Božidar Adžija u kojoj je bila smještena 265. motorizirana brigada JNA. Ujesen 1991. godine u kasarni se nalazilo oko 150 vojnika JNA. Dana 29. septembra 1991., oko 7 sati ujutro, pripadnici ZNG-a započeli su napad na kasarnu. U cjelodnevnom sukobu i razmjeni vatre vojnici JNA pogodili su više civilnih objekata u Bjelovaru i u tom su granatiranju poginule tri žene. U popodnevnim satima istoga dana pukovnik JNA Rajko Kovačević naredio je obustavu vatre i polaganje oružja. Pripadnici ZNG-a tada ulaze u kasarnu i razoružavaju vojnike i oficire JNA. Iz grupe zarobljenika izdvojeni su pukovnik Rajko Kovačević, potpukovnik Miljko Vasić i kapetan prve klase Dragiša Jovanović te su ubijeni hicima iz pištolja u glavu. Istoga dana pripadnici ZNG-a okružili su skladište oružja u šumi Bednik. Nakon kraće borbe zapovjednik skladišta, major Milan Tepić, naredio je svojim vojnicima da se predaju, a on je ostao u skladištu. Prilikom ulaska hrvatskih snaga u objekt Tepić je aktivirao eksploziv i uništio skladište. Pri eksploziji je poginuo on sâm, ali i 11 pripadnika ZNG-a i sedmero pripadnika JNA. Šestero pripadnika JNA, Radovan Barberić, Zdravko Dokman, Radovan Gredeljević, Ivan Hojsak, Boško Radonjić i jedna nepoznata osoba, zarobljeni su i odvedeni u policijsku stanicu u Bjelovaru. Oni su u noći 3. oktobra 1991. odvedeni u šumu Česma kod sela Malo Korenovo i ondje su ubijeni. O tome svjedoči Savo Kovačević, civil iz Bjelovara pod optužbom da je bio snajperist, koji je također bio odveden u šumu, ali je preživio strijeljanje.

žrtve:

  1. Barberić, Radovan (-), 6. 9. 1958.
  2. Dokman, Zdravko (-), 27. 10. 1958.
  3. Gredeljević, Radovan (Nikola), 24. 4. 1958.
  4. Hojsak, Ivan (Drago), 9. 9. 1959.
  5. Jovanović, Dragiša (-), 1. 1. 1960.
  6. Kovačević, Rajko (Lazo), 15. 4. 1941.
  7. Radonjić, Boško (Nedeljko), 8. 9. 1965.
  8. Vasić, Miljko (-), 1. 1. 1964.

pravosudne konzekvence: Jure Šimić, bivši predsjednik ratnog kriznog štaba i predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Bjelovar, pritvoren je po nalogu ŽDO-a Bjelovar u novembru 2010. godine zbog sumnje da je počinio ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Prema navodima iz zahtjeva b-a, Šimić je iz grupe prozvao trojicu zarobljenika, K. R., V. M. i J. D. Potom je grupi više naoružanih osoba zapovjedio da zarobljenike odvedu desetak metara dalje i ubiju ih, što su oni i učinili “pucnjevima iz vatrenog oružja”. Šimić je pušten iz pritvora, ali prema tadašnjim navodima DORH-a suđenje mu je trebalo početi 2015. godine pred Županijskim sudom u Rijeci. Dana 8. juna 2015. na Županijskom je sudu u Rijeci čitanjem optužnice započela glavna rasprava u kaznenom postupku protiv Jure Šimića za zločin nad ratnim zarobljenicima. Prema navodima optužnice, okrivljeni Šimić naredio je ubojstvo trojice zarobljenih časnika JNA, zapovjednikā vojarne Božidar Adžija u Bjelovaru. Dana 29. septembra 1991. hrvatskim vojno-redarstvenim snagama predalo se gotovo 60 časnika i 150 redovnih vojnika koji su bili razoružani i odjeveni u hlače i potkošulje. Šimića se optužnicom tereti da je kao predsjednik Kriznog stožera Bjelovar prozivanjem iz skupine izdvojio pukovnika Rajka Kovačevića, zapovjednika 265. mehanizirane brigade, stacionirane u toj vojarni, te njegove pomoćnike potpukovnika Miljka Vasića i kapetana prve klase Dragišu Jovanovića, te naredio skupini vojnika, čiji je identitet nepoznat, da ih odvedu sa strane i ubiju. To su i učinili, pucnjevima iz vatrenog oružja. Tijekom rasprave Šimić se očitovao da nije kriv, a svjedočila su četvorica svjedoka koji nisu osobno bili u vojarni u trenutku strijeljanja trojice časnika JNA. U oktobru 2019. na Županijskom sudu u Rijeci nepravomoćno je oslobođen optužbe za ratni zločin. Vrhovni je sud u junu 2023. odbio kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika i potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću presudu. U drugom postupku, protiv Luke Markešića, Zdenka Radića, Zorana Marasa i Ivana Orlovića, prema optužnici iz septembra 2001., i u kasnijim izmjenama, navedene se tereti da su pomogli nepoznatim osobama u počinjenju kaznenog djela ratnog zločina prema ratnim zarobljenicima i kaznenog djela ratnog zločina prema civilnom stanovništvu. Taj se postupak ticao žrtava Radovana Berbetovića, Zdravka Dokmana, Radovana Gredeljevića, Ivana Hojsaka, Boška Radonjića i jedne nepoznate osobe. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od januara 2001. optuženici su oslobođeni optužbe. Rješenje Vrhovnog suda iz aprila 2004. ukinulo je tu prvostupanjsku presudu. Presudom Županijskog suda u Varaždinu iz februara 2005. optuženici su ponovno oslobođeni optužbe, a Vrhovni je sud ukinuo i tu presudu. Presudom Županijskog suda u Varaždinu iz decembra 2007. optuženici su proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora: Markešić u trajanju od četiri godine, a ostali optuženici u trajanju od po tri godine. Vrhovni sud ukinuo je i tu presudu te vratio predmet na ponovno raspravljanje. U novembru 2011. predsjednik Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu objavio je presudu kojom su optuženici oslobođeni optužbe, na koju nije uložena žalba.