Govor Milorada Pupovca na otvaranju konferencije 15. godina primjene Zakona o suzbijanju diskriminacije, koja je održana 3. decembra 2023. u organizaciji Ureda pučke pravobraniteljice:
Premda ni prije 16 godina, kad smo u Saboru usvojili Zakon o suzbijanju diskriminacije, ni prije 15 godina kad je započeta njegova primjena, nije manjkalo ni njegovih protivnika ni otpora njegovoj primjeni, ipak u to je vrijeme i u Hrvatskoj prevladavao optimizam evropskih vrijednosti sadržanih u evropskoj pravnoj stečevini. Njegovo usvajanje i početak primjene dodatno su osnažile ne samo taj optimizam nego i napredak u smanjivanju diskriminacije po etničkoj i diskriminacije po rodnoj i spolnoj osnovi s jedne i povećanju utjecaja i važnosti Ureda pučkog pravobraniteljstva i drugih, posebnih pravobraniteljstava s druge strane.
Od tada pa do danas stabilno se održava i povećava uloga Ureda pučke pravobraniteljice, koja je zajedno s posebnim pravobraniteljstvima, Odborom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora i nevladinim organizacijama čini okosnicu te stabilnosti. Može se reći da se od tada pa do danas, zasad stabilno održavaju i unapređuju prava, antidiskriminacijska praksa i antidiskriminacijska svijest o rodnoj i spolnoj ravnopravnosti.
U međuvremenu su se pojavili novi oblici nejednakosti i neravnopravnosti. Za ovu priliku ću istaći sljedeće: generacijska nejednakosti uzrokovana ekonomskim i institucionalnim razlozima, odsustvom posla za mlade i nedostatne mirovine za starije; sve slabija dostupnost zdravstvenih usluga zbog slabljenja javnozdravstvenog sistema i jačanja netransparentnog hibridnog javno-privatnog sistema zdravstvenih usluga; regionalna nejednakost, odnosno nejednakost življenja u ekonomski razvijenijim i ekonomski nerazvijenim do ekstremno nerazvijenim područjima Republike Hrvatske; porast i širenje različitih stupnjeva siromaštva i diskriminiranost u ostvarivanju prava po osnovi rada bilo domicilne bilo novopristigle strane radne snage.
Pojavljivanje ovih novih oblika nejednakosti i neravnopravnosti nije smanjilo rasnu ili etničku, vjersku ili jezičnu nejednakost i neravnopravnost. Nakon 2012. godine, a naročito u periodu 2014.- 2018. njezina se izgrađena stabilnost narušava a regresija u ostvarivanju jednakosti i ravnopravnosti etničkih, vjerskih i jezičnih manjina dramatično smanjuje. Posebno u pravima pripadnika srpske i romske zajednice. Taj se negativni trend zaustavlja te iznova obnavlja njegova stabilna održivost i umjeren napredak u ostvarivanju prava u periodu između 2018 i 2024. Krajem prošle i tokom ove 2024. godine ta se stabilnost ponovo počinje narušavati kad su posrijedi politička, društvena i kulturna, uključivo medijska, prava pripadnika srpske zajednice u Republici Hrvatskoj, a izrazite pojave diskriminacije kao što su politička hostilizacija i segregacija predstavnika i političke organizacije Srba u Hrvatskoj, hostilizacija i stigmatizacija ćiriličnog pisma i nevladinih organizacija Srba u Hrvatskoj i njihovih kulturnih i medijskih programa, te hostilizacija i zabranjivanje komemorativnih praksi Srba u Hrvatskoj.
Postignuća Ureda pučke pravobraniteljice uvjeren sam bila bi znatno veća kad bi bila praćena adekvatnom sudskom praksom, tj. kad bi se povećao broj predmeta koji se pojavljuju pred sudovima, a posebno kad bi se povećao broj presuda temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije. Time bi nakon 15 godina i sam Zakon osnažio do potrebnih razmjera.
Na kraju, mislim da svi u javnom prostoru, naročito svi u sferi politike i medija trebamo biti zabrinuti zbog sve veće tolerancije prema različitim oblicima uznemiravanja koja nerijetko poprimaju oblike govora mržnje. I jedna i druga pojava predstavljaju direktne oblike diskriminacije, te mogu narušiti stabilne, devastirati manje stabilne i učiniti nedostižnim nova postignuća u sprečavanju diskriminacije. I jedna i duga pojava mogu javnu sferu kao sferu općeg dobra početi pretvarati u sferu općeg zla. Naša je ustavna dužnost da se tome suprotstavimo.
Zagreb, 3. decembar 2024.