Svetozar Borojević je rođen 1856. u selu Umetići, blizu Kostajnice. Obitelj mu je imala dugu vojničku tradiciju, te se i sam odlučio za vojnički poziv. Vojnu akademiju završio je u Grazu, a nakon što je prošao dodatnu vojnu obuku radio je kao instruktor u vojnoj akademiji Teresianum u Bečkom Novom Mjestu. 1895. postaje pukovnik (Oberstleutnant), a 1897. brigadir (Oberst). 1904. promaknut je u general-bojnika (Generalmajor) i postao je zapovjednik u Hrvatskom domobranstvu. Ugarska plemićka titula von Bojna dodijeljena mu je 1905. 1908. promaknut je u čin general-pukovnika (Feldmarschallleutnant), a 1913. u generala (General der Infanterie).
Pri početku Prvog svjetskog rata sudjeluje u mahom uspješnim vojnim operacijama na Istočnom bojištu. U svibnju 1915. biva premješten na talijansko bojište gdje organizira uspješnu odbranu, čime si osigurava zapovjedništvo nad bojišnicom na Soči. Za junaštvo u borbi, 1916. dobio je najviši generalski čin, general zbora (Generaloberst), a slijedeće godine preuzeo je zapovjedništvo nad cijelim Jugozapadnim bojištem. 1918. godine postaje feldmaršal, te je odlikovan brojim medaljama. Na kraju je bio prisiljen na povlačenje zbog općeg kaotičnog stanja u austrougarskoj.
S dužnosti je odstupio u prosincu, nakon čega je podnio zahtjev za državljanstvom u novostvorenoj Državi SHS. No, kao visoki austrougarski časnik bio je nepoželjan u jugoslavenskoj državi, te mu je zahtjev odbijen. Umro je 1920. u Klagenfurtu.
Svetozar Borojević von Bojna je nesumnjivo jedan od najuspješnijih austrougarskih vojskovođa Prvog svjetskog rata, o čemu svjedoči i čin feldmaršala. Važnost tog priznanja je utoliko veća što je Borojević prvi i jedini nosilac te titule u Austro-Ugarskoj koji nije njemačkog porijekla.