Slavko Brankov rođen je 1951. godine u Varaždinu, najzapamćeniji kao Crni Džek, lik kojeg je punih 10-ak godina igrao u TV seriji, Smogovci. Slavko je studirao na Akademiji dramskih umjetnosti, diplomiravši 1976. godine. Kao glumac počeo je u Gavelli, uz koju je bio vezan cijelu karijeru. Ponekad je radio i s drugim glumačkim družinama (Glumačka družina Histrion, Gradsko kazalište Trešnja, Satiričko kazalište Kerempuh), a imao je primijećenih uloga i u HNK Varaždin. Umro je od posljedica zloćudne bolesti u Zagrebu 2006. godine.
Nagradu za svoje glumačko umijeće dobio je 1992., konkretno nagradu Vladimir Nazor, za ulogu Calogiera di Spelta u djelu Velika magija. Također je osvojio i nagradu HRT-a za ulogu negativca Crnog Džeka u dječjoj TV seriji Smogovci. Rečena uloga mu je u potpunosti obilježila karijeru. O utjecaju te uloge na njegovu karijeru, sliku je najbolje dao sam Slavko Brankov: “To je uloga koja me označila kao glumca i čini se da će trajati vječno. I trideset godina poslije snimanja 10-godišnjaci mi dobacuju ‘Ej Crni Džek'”.
Među ostalim ulogama, u kazalištu se pamti njegov Čaruga u istoimenoj drami Ivana Kušana, Janez iz Krležina Kraljeva, Argan iz Molierova Umišljenog bolesnika, naslovni lik iz Buhcnerova Woyzecka, Trocki iz Ivesova Sjajnog prolaznog vremena i spomenuti Calogiero di Spelto iz Velike magije Eduarda de Filipa. Na filmu se pojavio tek nakon 1990. godine, u filmovima Zlatne godine, Vrijeme za…, Gospa, Transantlatik i Pušča Bistra. U TV-formatu je igrao, osim Crnog Džeka, u nekoliko TV drama, u filmu Ajmo žuti te u seriji Naši i vaši. Manje uloge ostvario je u sapunici Zabranjena ljubav i seriji Bitange i princeze.