Sava Mrkalj rodio se 1783. u Lasinjskom Sjeničaku na Kordunu, u zaseoku Mrkalji. Prvu pismenost stekao je u Sjeničaku, a bogosloviju je završio u Plaškom 1798., nakon čega je izabran za učitelja Slaveno-serbske škole u Gospiću. Mrkalj zatim odlazi u Zagreb na školovanje gdje završava Arhigimnaziju, potom filozofiju na Kraljevskoj akademiji znanost i studij filozofije i matematike u Pešti. Sava Mrkalj ondje je 1810. objavio i svoje životno djelo Salo debeloga jera libo azbukoprotres, koje je potreslo znanstvenu javnost, a kojim je fascinirao Jerneja Kopitara i Vuka Karadžića.
Karadžić čak u Pismenici 1814. godine upotrebljava Mrkaljevu azbuku “jerbo za Serpski jezik lakša i čistija ne može biti od ove”. Naime, Mrkalj se u svojem Salu debeloga jera libo azbukoprotres zalagao za reformu tadašnjeg zastarjelog i nerazumljivog pravopisa koji se upotrebljavao u crkvi i književnosti i tražio primjenu fonetskog pisma baziranog na narodnom jeziku. Iz osnova je reformirao ondašnju azbuku i predložio novu na osnovi pravila “piši kako govoriš”. Smatra se da je bio preteča Vuka Karadžića. Bio je dobar poznavatelj latinskog i francuskog jezika, a razumio je i grčki i hebrejski, što je njegovom jezikoslovnom talentu bilo od velike koristi. Također je pisao sonete.
U julu 1911. podnio je molbu da se zamonaši u manastiru Gomirje koja je uskoro prihvaćena. Zamonašen je kao kaluđer Julijan. Budući da se zamjerio tadašnjim crkvenim vlastima i mitropolitu Stratimiroviću, Konsistorija je 1813. godine lišila Mrkalja čina i otpustila ga iz manastira. Mrkalj je nakon toga radio kao učitelj u Boviću na Kordunu i kao privatni učitelj.