Rade Bulat rođen je 28. augusta 1920. godine u Vrginmostu na Kordunu. Potječe iz zemljoradničke obitelji. Već u sedamnaestoj godini priključio se Revolucionarnom omladinskom pokretu, a 1936. postao je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije. Rukovodio je skojevskom organizacijom u gimnazijama Zagreba, Siska i Gradiške, zbog čega je bio kažnjavan i zatvaran. U proljeće 1941. preuzeo je dužnost sekretara sreskog komiteta Komunističke partije, a nakon aprilskog rata i okupacije aktivno je radio na organiziranju ustanka na Kordunu.
Tokom Drugog svjetskog rata kao komandant bataljuna, a onda i Trinaeste proleterske udarne brigade Rade Končar borio se u Slavoniji, Dalmaciji, Žumberku te okolici Zagreba i Karlovca. Rukovodio je osnivanjem Prve zagorske brigade, a komandant 32. zagorske divizije postao je 6. juna 1944. godine. Kraj rata dočekao je na mjestu načelnika Štaba Desetog zagrebačkog korpusa.
Nakon oslobođenja je završio kurs na Vojnoj akademiji Vorošilov u Sovjetskom Savezu, Višu vojnu akademiju JNA i Komandno-generalštabnu školu u SAD-u. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Bio je poslanik u Saboru Socijalističke Republike Hrvatske i član Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. Kasnije je bio istaknuti član Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske.
U poznim godinama svog života, pored optužbi za ratne zločine nakon Drugog svjetskog rata koje nikada nisu dokazane, Bulat je doprinosio afirmaciji demokratske i antifašističke Hrvatske i zalagao se za očuvanje tekovina antifašizma, ali i za dobre odnose Hrvata i Srba. Zbog toga je zajedno sa svojim ratnim kolegom Josipom Boljkovcem dobio nagradu za afirmaciju antifašizma Gojko Nikoliš koju dodjeljuje Srpsko narodno vijeće.
Nositelj je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslavenskih odličja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 24. decembra 1953. godine. Umro je 25. januara 2013. godine u Zagrebu. Sahranjen je u Grobnici narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoju.