Rodio se u Zadru 21. oktobra 1856. godine. Osnovnu školu je započeo u rodnom gradu, a dovršio u Ogulinu, dok je gimnaziju učio u Senju, Karlovcu i Zagrebu. Tu je upisao studije historije, geografije, filozofije i klasične filologije. Kao profesor i upravnik gimnazije radi u Požegi, Osijeku i Zagrebu. Doktorira 1895. i započinje s nastavno-naučnim radom na zagrebačkom Sveučilištu. Najveće zasluge ima na polju bizantologije, oblasti koju je promovirao sa ne uvijek dovršenim radovima u akademijinim časopisima, a posebno se istakao objavom četiriju studija za južnoslavenske narode prevažnom temom, De administrando imperio, Konstantina Porfirogeneta, 1910-11. godine. U nedovršenom izdanju ostala je i Povijest staroga orijenta izašla 1923. u tri knjige, ali su njegova interesovanja rezultirala osnivanjem orijentalne zbirke JAZU koja je i sabrana za njegova mandata u Akademiji. U isto vrijeme predano se bavi i filozofijom historije. Karijeru je prekidao zbog političkih obaveza, ali i kazni zbog takvog angažmana. Bio je poslanik na listi Hrvatsko-srpske koalicije 1905. i tu je dužnost s manjim prekidima obavljao do 1920., kada postaje član Privremenog narodnog predstavništva Kraljevstva SHS. Za redovnog člana JAZU imenovan je 1908., a dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 1910. godine. Predsjednik JAZU bio je od 1924. do 1933. godine. Umro je u Zagrebu 1. novembra 1939. godine.