Bogdan Denić rodio se 9. augusta 1929. godine u Sofiji, u Bugarskoj, a preminuo je u Splitu 28. marta 2016. godine. Odrastao je u porodici jugoslavenskog kraljevskog diplomata i komunističke aktivistkinje. Školovao se, između ostalog, na elitnom koledžu u Kairu s obzirom na to da mu je otac bio visoki službenik kraljevske vlade u emigraciji. Kao šesnaestogodišnjak dobrovoljno je pristupio savezničkoj vojsci postavši potporučnik u jugoslavenskoj jedinici unutar novozelandske brigade australske divizije u Italiji. Nakon završetka rata s ocem odlazi u SAD, gdje upisuje studij povijesti te postaje aktivan pripadnik studentskih ljevičarskih organizacija, mladih socijalista. Kasnije je postao i jedan od osnivača kao i dugogodišnji vođa partije Demokratskih socijalista Amerike, zajedno s karizmatičnim Michaelom Harringtonom. Bio je njezin doživotni, počasni predsjednik, a godinama je bio predstavnik te stranke u Socijalističkoj internacionali. Zbog lijevog aktivizma napušta studij u New Yorku i postaje radnik u automobilskoj industriji, visokokvalificirani alatničar i sindikalni vođa.
Aktivno sudjeluje u borbi za prava Afroamerikanaca i nebrojeno mnogo puta biva zatvaran. U toj je borbi upoznao i Martina Luthera Kinga. Sindikalni i politički rad dovodi ga u Berkeley, veliki sveučilišni centar u Kaliforniji, gdje se ponovno vraća studiju. Uskoro je stekao dva doktorata: doktorat Sveučilišta Columbia i pariške Sorbonne. Postao je istraživač na Sveučilištu Columbia, pa predavač na Sveučilištu u Newu Yorku i na Gradskom sveučilištu u Newu Yorku. Kraj svog radnog vijeka i titulu profesora emeritusa dočekao je kao profesor na doktorskim studijima političke sociologije na CUNY-u. Više od tri desetljeća Bogdan Denić bio je direktor i “kotač zamašnjak” Konferencije socijalističkih znanstvenika, najvećeg okupljanja lijeve inteligencije u SAD-u, na kojoj su sudjelovali i svi značajniji lijevi intelektualci iz cijeloga svijeta.
U naše se krajeve vratio ranih šezdesetih. Osim želje da nađe majku, Ružu Dunđerski, koja je u to vrijeme sa suprugom Duškom živjela u Rijeci, posvetio se i sociološkim istraživanjima. Među posebno značajna istraživanja o jugoslavenskim elitama uvrstilo se jedno od njegovih prvih djela objavljenih na temu sociologije socijalističkih društava i Jugoslavije. Potom je objavio još sedamnaest knjiga iz te oblasti te postao bitan i utjecajan znanstveni autoritet. Posljednja njegova knjiga, “Ethnic Nationalism: Tragic Death of Yugoslavia”, vrlo je brzo postala jedna od relevantnijih publikacija o raspadu bivše Jugoslavije.
Na prostorima bivše Jugoslavije Denić je ostavio politički i intelektualni trag i tokom devedesetih: sudjelovao je u radu Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu, bio je jedan od osnivača Lige socijaldemokrata Hrvatske (LSDH), a potom i Socijaldemokratske unije (SDU) i Akcije socijaldemokrata Hrvatske (ASH).
Istovremeno je u Zagrebu i Beogradu pokrenuo jednu od prvih nevladinih organizacija, Udrugu za istraživanje tranzicije k demokraciji (TOD). Udruga je među lijevim, antinacionalističkim aktivistima, posebno mladima, ostala zapamćena po Ljetnoj školi demokracije koja je, usprkos mnogim teškoćama, godinama okupljala aktiviste i predavače iz zemalja bivšega SFRJ-a te Albanije, Poljske i Češke. U drugoj polovici 90-tih, TOD je, uz pomoć inozemnih donatora, pokrenuo mrežu odvjetnika koji su se prvenstveno bavili pitanjima povratka Srba izbjeglih iz Hrvatske za vrijeme i nakon Oluje te povrata njihova vlasništva.