mjesto: Zaseoci Potokom i Gudura mjesta Zrmanja koje se nalazi u općini Gračac
vrijeme: sredina kolovoza i 29. rujna 1995.
opis zločina: Prema haškom svjedočenju Pere Perkovića, pripadnika 15. domobranske pukovnije HV-a, njegova grupa je nakon “Oluje” sudjelovala u čišćenju terena na području Zrmanje od mogućih preostalih neprijateljskih vojnika. Sredinom kolovoza u zaseoku Potkom naišli su na starca Đurađa Čanka u jakni s oznakom “milicija”, za koju se kasnije ispostavilo da je riječ o staroj odori njegovog sina iz vremena Jugoslavije. Nikola Rašić, pripadnik HV-a, potom je zavezao Čanka za ogradu, stavio oko njega krpe i zapalio ih. Kada je Čanak priznao da skriva dvije lovačke puške, odveli su ga u šumu gdje im je predao oružje. Vraćajući se iz šume, tvrdi Perković, naišli su na vojnike Milenka Hrstića i Ivicu Petrića, koji je pobjesnio kad je čuo da im je Čanak predao oružje. Prema svjedočenju Petrića pred zadarskim Županijskim sudom, Čanka je tvrdio da nema još skrivenog oružja, a kako je bio uvjeren da laže, ispalio je dva metka ispred starčevih nogu te po jedan u potkoljenicu i lijevo rame. Kada su otišli, tvrdio je Petrić, Hrstić se vratio s riječima da će “starog dokrajčiti”. Ispalio je par metaka no nitko nije vidio je li ga pogodio. Hrstić je u svom svjedočenju tvrdio da je ispalio tri hitca “u prazno” i to samo kako bi drugim vojnicima dokazao da nije kukavica.
Maria Teresa Mauro, službenica UN-a za civilne poslove i članica akcijskog tima za ljudska prava (HRAT) u nekadašnjem Sektoru Jug, posjetila je 9. listopada 1995. dolinu Zrmanje, gdje su joj mještani rekli da je 29. rujna 1995. grupa od šest muškaraca u uniformama iz vatrenog oružja ubila dvojicu ljudi, Milana Marčetića (47) i Dušana Šuicu (68). Milanova majka Smiljka Marčetić je rekla da su oko 16 sati tri naoružana muškarca u uniformama od njega tražila da im pokaže svoje hrvatske isprave i zatim ga izvukla iz njezine kuće. Desetak minuta kasnije s udaljenosti od nekoliko stotina metara od kuće čuli su se pucnji. Smiljka Marčetić kazala je HRAT-u da je zatim jedan susjed otišao u smjeru iz kojeg su se čuli pucnji i pronašao Milanov leš.
žrtve: dvoje ubijenih – Đurađ Čanak (80), Milan Marčetić (47) i Dušan Šuica (68)
pravosudne konzekvence: Županijski sud u Zadru je presudom od 15. srpnja 1996. Ivicu Petrića proglasio krivim za kazneno djelo ubojstva civila Đurađa Čanka i osudio ga na šest godina zatvora, dok je Milenko Hrstić istom presudom oslobođen.
Dana 5. listopada 1995. PU zadarsko-kninska podnijela je kaznenu prijavu zadarskom ŽDO-uz protiv nepoznatih počinitelja zbog ubojstva Marčetića i Šuice, no počinitelji do danas nisu pronađeni.