lokacija: 29. oktobra 1991. godine pripadnici požeške civilne zaštite i policije počeli su provoditi naredbu o evakuaciji svih mještana iz 26 sela, s isključivo ili pretežno srpskim stanovništvom, smještenih u Požeškoj dolini, u podnožju planina Papuk i Psunj. Naredbu je dan ranije donio Krizni štab općine Slavonska Požega. Evakuacijom, koju je trebalo provesti u roku od 48 sati, obuhvaćena su sela Oblakovac, Vučjak Čečavski, Jeminovac, Šnjegavić, Čečavac, Koprivna, Rasna, Pasikovci, Kujnik, Orljavac, Crljenci, Sloboština, Milivojevci, Podsreće, Vranić, Nježić, Požeški Markovac, Klisa, Ozdakovci, Poljanska, Kantrovci, Gornji Vrhovci, Lučinci, Oljasi, poimenice pobrojana u naredbi, kojima su naknadno pridruženi Smoljanovci i Ruševac, u kojima je, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živjelo 2120 stanovnika. Od navedenih sela samo su Poljanska, Orljavac i Lučinci bili mješovitog nacionalnog sastava, dok su u ostalima živjeli isključivo Srbi. Evakuacijom nisu obuhvaćena hrvatska sela Ivandol, Deževci, Perenci, Toranj i Biškupci, koja se dodiruju sa srpskim selima. Ta sela bila su naznačena kao “rajoni prikupljanja” stanovnika.
vrijeme: oktobar — decembar 1991.
opis zločina: U pisanoj naredbi o evakuaciji, koja je 28. oktobra 1991. izvješena na javnim mjestima, navedeno je da “u posljednje vrijeme četničke terorističke snage i jedinice JNA sve više ugrožavaju svojim borbenim djelovanjem civilno stanovništvo u zapadnom dijelu Općine Slavonska Požega” i da se evakuacija provodi “u cilju zaštite njihovih života i omogućavanja uspješnije obrane obrambenih položaja hrvatskih snaga na tom području”. Dio mještana 26 sela na koje se odnosila naredba o evakuaciji postupio je kako je zahtijevao Krizni štab, no dio ih je odlučio ostati u svojim kućama. Iako je stanovništvu prilikom evakuacije obećano da će po povratku naći sve kako su i ostavili, ubrzo nakon evakuacije započinje pljačka, paljenje i miniranje srpskih kuća. Prema nekim podacima, u sljedećih nekoliko mjeseci spaljeno je i minirano više od 600 stambenih i gospodarskih objekata. Mještani sela Vučjak Čečavski i Šnjegavić u najvećoj su mjeri odbili evakuaciju te se u ta sela sklonio i dio mještana evakuiranih sela. 10. decembra 1991. godine jedinice 121. brigade iz Nove Gradiške i 123. brigade iz slavonske Požege počinju široku operaciju čišćenja terena na područjima sela Vučjak Čečavski, Šnjegavić, Jeminovac i Ruševac. Pri “čišćenju” terena hrvatske snage u ovih nekoliko sela ubijaju najmanje 41 mještana. Većina ubijenih mještana bili su Srbi, civili, mahom starije životne dobi. U Šnjegaviću je 11. decembra 2000. godine obavljeno iskapanje masovne grobnice u kojoj su pronađena tijela trinaestero osoba. Na identifikaciju tijela još se uvijek čeka. Posmrtni ostaci većine ubijenih još nisu pronađeni.
žrtve (nestali i ubijeni)
Šnjegavić
- Draga Protić
- Bosiljka Protić
- Ljubomir Protić
- Milan Protić
- Stanko Protić
- Ana Radmilović
- Ilija Radmilović
- Anka Radmilović
- Milan Radmilović
- Janko Živković
- Anđa Stanković
- Mileva Milošević
- Jula Radmilović
Čečavački Vučjak
- Milka Šimić
- Mile Dulić
- Rajko Starčević
- Ljubica Carević
- Milka Starčević
- Mileva Ivanović
- Ljubica Carević
- Branko Ivanović
- Nikola Živković
- Jagoda Dulić
- Jagoda Starčević
- Mara Trkulja
- Anđa Starčević
- Dulić Radojka
- Carević Milan
Ruševac
- Stevo Ranosavljević
- Ana Ranosavljević
- Mijo Ranosavljević
- Anđa Trlajić
- Ljuba Trlajić
- Jagoda Miličić
- Đuro Vasić
- Kata Čičković
Čečavac
- Mila Radić
- Jovo Radić
- Mile Mijatović
Oljasi
- Nikola Davidović
Ozdakovci
- Marija Milinković
pravosudne konzekvence: 17. marta 2000. godine protiv nepoznatih osoba vezanih za ovaj zločin podignuta je prva kaznena prijava, ali do danas nitko nije odgovarao za ove zločine.