Preskoči na sadržaj
snv srpsko narodno vijeće
SNV
Izbornik
  • O vijeću
    • Struktura Vijeća
    • Stručne službe
    • Dokumenti
    • Prijatelji
    • Podrška
  • Što radimo
    • Arhiv Srba
    • Centar za razvoj i investicije
    • Informiranje
    • Koordinacija vijeća i predstavnika
    • Obrazovanje i jezik
    • Kultura
    • Politička akademija
    • Zaštita prava
    • Socijalni i humanitarni program
  • Inicijative
    • Banija je naša kuća
    • Projekt Od vrata do vrata
    • Priče iz Banijske kuće
    • Baština odozdo / Drežnica: Tragovi i sjećanja 1941. — 1945.
    • Da se bolje razumijemo
    • Refreshing memory
    • Devedesete
    • Oluja u Haagu
  • Publikacije
  • Srbi u Hrvatskoj
    • Povijest Srba u Hrvatskoj
    • Znameniti Srbi u Hrvatskoj
    • Institucije
  • Galerija
  • Shop
  • Kontakti
  • ENG
  • ž/ж
  • ж
  • ž
  • ž/ж
  • ž
  • ж
  • ENG

Paulin Dvor

lokacija: Paulin Dvor, selo koje se nalazi 10 kilometara južno od Osijeka, u čijem je administrativnom sastavu kao dio Grada Osijeka i bilo do 1991. godine. Istočno od sela na udaljenosti od dva kilometra se nalazi Ernestinovo s kojim je Paulin Dvor povezan cestom. Tada je imalo 168 stanovnika, od kojih se njih 147 ili 87,5 posto izjašnjavalo Srbima. Dvadeset godina kasnije, prema popisu stanovnika iz 2011. godine, u naselju živi 76 stanovnika, odnosno više nego upola manje. Zasad nije moguće dobiti uvid u nacionalni sastav stanovnika po svim naseljima u RH prema zadnjem popisu, već samo po općinama i gradovima. Kako nam nije poznato naseljavanje Hrvata iz Bosne ili s Kosova u tome selu, pretpostavka je da se radi uglavnom o Srbima.

vrijeme: 11. decembar 1991. godine

opis zločina: Nekolicina pripadnika 1. bojne 2. satnije 130. brigade HV-a, prema prethodnom dogovoru u gostionici Bijelo-plavi u Vladislavcima, a zbog želje za osvetom nakon saznanja da je u bolnici u Osijeku od snajperskog ranjavanja preminuo njihov suborac, odlučili su ubiti stanovnike u Paulin Dvoru. To je mjesto bilo na prvoj liniji fronte, pod kontrolom hrvatskih snaga. Tokom dana su oni koji nisu dotad izbjegli iz sela mogli biti u svojim kućama i obilaziti ga, odnosno nahraniti stoku, ali noću su grupno pritvarani u nekoliko kuća. U kući Andrije Bukvića na adresi Glavna 52 nalazilo se najviše – čak 19 civila. Pripadnici Hrvatske vojske su 11. decembra 1991. godine došli u selo, stražaru na ulazu u mjesto, koji ih je pokušao spriječiti, praktički najavili zločin uz riječi “Idemo napraviti malo reda, tu ima Srba!”, a zatim su ušli u spomenutu kuću i ondje automatskim oružjem, pištoljima i ručnim bombama ubili svih devetnaestero ljudi koje su u kući zatekli. Riječ je o 10 muškaraca i 9 žena, a svi osim jednoga Mađara bili su Srbi, odnosno Srpkinje. Iako su potom otišli s mjesta zločina, ubrzo su se vratili kako bi se uvjerili da su svi u koje su pucali doista mrtvi. Najmlađa ubijena žrtva imala je 41, a najstarija 82 godine.

žrtve:

  1. Darinka Vujnović (r. 1934.)
  2. Marija Sudžuković (r. 1914.)
  3. Božidar Sudžuković (r. 1913.)
  4. Milena Rodić (r. 1928.)
  5. Spasoja Milović (r. 1933.)
  6. Milica Milović (r. 1934.)
  7. Vukašin Medić (r. 1923.)
  8. Milan Labus (r. 1941.)
  9. Dragutin Kečkeš (r. 1939.)
  10. Petar Katić (r. 1937.)
  11. Milan Katić (r. 1933.)
  12. Draginja Katić (r. 1922.)
  13. Dmitar Katić (r. 1909.)
  14. Bosiljka Katić (r. 1944.)
  15. Boško Jelić (r. 1944.)
  16. Anđa Jelić (r. 1950.)
  17. Boja Grubišić (r. 1917.)
  18. Jovan Gavrić (1936.)
  19. Milka Lapčević (r. 1910.)

informacije o ekshumaciji i identifikaciji žrtava: Ubrzo nakon počinjenog zločina, odnosno, samo nekoliko sati kasnije, 18 tijela je kamionom odvezeno prema osječkoj kasarni Lug, gdje su zakopana u masovnu grobnicu. Tijelo Darinke Vujnović pronašli su vojnici JNA i/ili pripadnici paravojnih jedinica, koji su par dana nakon zločina zauzeli Paulin Dvor te je ono sahranjeno u Trpinji. Ujesen 1996. godine, nakon što su se za slučaj zainteresirali haaški istražitelji, obavještajna zajednica je u suradnji s vojskom organizirala premještaj 17 tijela. Ona su sredinom januara 1997. ubačena u plastične bačve te vojnim kamionom prevezena u Rizvanušu, selo nedaleko od Gospića. 18. tijelo, ono Milke Lapčević, nije bilo među njima te nije bilo pronađeno do podizanja optužnice niti suđenja za zločin, zbog čega i nije uvrštena u popis žrtava pobrojanih u kasnijem sudskom procesu. Pretpostavlja se da je njeno tijelo ispalo tijekom transporta iz Paulin Dvora u Lug, odnosno da je pokopano na osječkom Centralnom groblju ili pak da je i danas ukopano negdje na području kasarne. Moguće je i da je u međuvremeno pronađeno, o čemu nemamo informacije, no sigurno je da se njezino ime ne nalazi u izdanju Knjige nestalih osoba na području RH iz 2012. godine. 17 tijela pokopanih u Rizvanuši pronašli su haaški istražitelji u februaru 2002. godine, a da se doista radi o žrtvama tog zločina potvrdio je Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu, u septembru iste godine.

pravosudne konzekvence:

Za zločin u Paulin Dvoru osuđena su dvojica neposrednih počinitelja: Nikola Ivanković, koji je pravomoćnom presudom Vrhovnog suda 2005. godine osuđen na 15 godina zatvora, i Enes Viteškić, drugooptuženi u slučaju, koji je u maju 2012. nepravomoćno osuđen na 11 godina zatvora pred Županijskim sudom u Osijeku nakon što je Vrhovni sud prvostupanjskom presudom dvaput vraćao slučaj na ponovno suđenje poslije dviju oslobađajućih presuda. Počinitelja je bilo više i jasno je da su neki od njih još uvijek na slobodi. Nadalje, iako dokazni postupak ukazuje na to da ovaj ratni zločin nije zapovjeđen, odnosno da je počinjen samoinicijativno i bez znanja nadređenih, i da su neki od počinitelja odmah privedeni pred vojnu policiju i službenike obavještajnih službi, činjenica je da oni, osim vikom, ljutnjom i slanjem na “prvu crtu”, nisu adekvatno kaznili počinitelje. Dapače, učinjeno je sve da bi zločin bio prikriven, zbog čega se također postavlja pitanje kaznene odgovornosti onih koji su u tome sudjelovali. Koliko nam je poznato, dvije su od obitelji žrtava tražile i uspjele sudskim putem dobiti odštetu za usmrćenje bliskih osoba. Općinski sud u Osijeku donio je u julu 2005. godine presudu po kojoj Republika Hrvatska zbog pretrpljene duševne boli mora isplatiti 200.000 kuna Nenadu Jeliću čiji su majka Anđa i otac Boško ubijeni u Paulin Dvoru.

  • Kontakti
  • Impressum
  • Opći uvjeti i zaštita privatnosti

snv.hr

01 4886 368

ured@snv.hr

  • youtube snv
  • facebook snv
  • twitter snv
snv srpsko narodno vijeće
SNV
parabureau
© 2022 Srpsko Narodno Vijeće - SNV