mjesto: Zaseok sela Oton u općini Ervenik iz kojeg je 4. i 5. kolovoza 1995. izbjegla većina od 200 stanovnika, a ostalo je svega četiri-pet starijih muškaraca i 13 žena.

vrijeme: Neutvrđenog datuma oko 18. kolovoza 1995.

opis zločina: Jovan Vujnović u svom je svjedočenju haškim istražiteljima kazao je da ga je u jutarnjim satima 18. kolovoza 1995. ili približno tog datuma grupa hrvatskih vojnika odvela u seosku zgradu željezničke stanice na ispitivanje. Jedan od vojnika je potom savjetovao da se sakrije jer se “događaju stvari”. Istog dana u 16 sati Vujinović se uputio kući koju je pronašao spaljenu, a na otprilike 80 metara od kuće mrtvu majku, Martu Vujnović (85), s tri rane od metaka na licu. Dana 21. ili 22. kolovoza pronašao je i leš Steve Vujnovića (56) ispred njegove kuće. Stevo Vujnović je bio u donjem rublju i ležao je licem prema zemlji, u lokvi krvi. Neutvrđenog datuma nakon “Oluje” ubijene je i nepokretna Stevina majka Marija (85), čiji je leš nakon godinu dana pronašao njezin drugi sin Momčilo Vujnović. Prema izvještaju civilne policije UN-a (UNCIVPOL) sastavljenom 24. kolovoza 1995., u Otonu su u prvim danima “Oluje” ubijeni Ilija (73) i Branko Sudar (58) te Đuka Žunić (85), koju su stanovnici sela pronašli utopljenu u bunaru.

žrtve: šest ubijenih – Marta Vujnović (85), Stevo Vujnović (56), Marija Vujnović (85), Ilija Sudar (73), Branko Sudar (58), Đuka Žunić (85)

pravosudne konzekvence: Imena Marte, Steve i Marije Vujnović nalazilo se u optužnici koju je tužiteljstvo Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 2001. podiglo protiv hrvatski generala Gotovine, Čermaka i Markača. Međutim, zbog nedostatka dokaza o mogućim počiniteljima zločina, Raspravno vijeće MKSJ-a nije razmatralo ovaj slučaj.