lokacija: Grad Osijek najveći je grad u Slavoniji i četvrti po veličini u Hrvatskoj. Nalazi se na istočnoj obali rijeke Drave i predstavlja administrativno, industrijsko, sudsko i kulturno središte istočne Hrvatske. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Osijeku živi 84.104 stanovnika, od čega 6751 ili 6,25% Srba. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na području grada Osijeka živjelo je 165.253 stanovnika, od čega 33.146 ili 20% Srba. Teritorijalno-administrativni ustroj se između 1991. i 2011. značajno promijenio i nikakve direktne usporedbe ne odaju pravu sliku, ali čak i kada se gleda broj stanovnika koji su živjeli isključivo u gradskim naseljima Osijeka 1991. godine taj je broj 104.761, od čega 15.985 ili 15,3% Srba. Potpuno je jasno da je pad udjela Srba u Osijeku od 1991. naovamo jedan od najdrastičnijih padova čak i kada se promatra čitavo područje Hrvatske.
vrijeme: od jula do decembra 1991. godine
opis zločina: U drugoj polovici 1991. godine, dok se Osijek nalazio na prvoj ratnoj liniji, unutar samog grada događala su se odvođenja, nestanci, zatvaranja, mučenja i ubojstva Srba koji su ostali u Osijeku. Zločini koji se događaju srpskim civilima u Osijeku u javnom su prostoru poznati po kolokvijalnim nazivima Garaža i Selotejp. Slučaj Garaža odnosi se na otmice i mučenja srpskih civila u zgradi Općinskog sekretarijata za narodnu obranu, kojim je predsjedao Branimir Glavaš, dok se slučaj Selotejp odnosi na ubojstva srpskih civila kojima su ruke u trenutku ubojstava bile vezane selotejpom, na obali Drave. Na ovaj način ubijeno je najmanje 10 osoba.
Branimir Glavaš, obnašajući dužnost sekretara Općinskog sekretarijata za narodnu obranu, pri tom je Sekretarijatu ustrojio, opremio i naoružao vojnu postrojbu, koja se u to vrijeme različito neformalno nazivala – prištapska četa, prištapska satnija, zaštitna četa te Branimirova osječka bojna – a kasnije je službeno nazvana 1. bojna osječkih branitelja. Upravo je ta jedinica izvršavala naloge i činila zločine nad Srbima koji su živjeli u Osijeku.
31. augusta 1991. u jednu su od garaža u dvorištu pored Sekretarijata pripadnici Branimirove osječke bojne postrojbe priveli dvije osobe od kojih je jedna bila Čedomir Vučković. Čitavog dana Čedomira su Vučkovića pripadnici navedene jedinice udarali rukama, nogama i dijelovima oružja, a u večernjim satima pripadnik navedene postrojbe Zoran Brekalo istočio je kiselinu iz akumulatora te je prisilio Vučkovića da je popije. Zbog jakih bolova uzrokovanih kiselinom, Vučković je provalio vrata na garaži i izašao van na dvorište gdje je Krunoslav Fehir ispalio u njega nekoliko hitaca iz vatrenog oružja. Dva su ga hica pogodila u trbuh i ruku, ali je smrt Čedomira Vukovića nastupila od otrovanja sumpornom kiselinom.
26. novembra 1991. pripadnici Branimirove osječke bojne iz obiteljske su kuće u Sisačkoj ulici broj 11 odveli Branka Lovrića, lišili ga slobode i zatvorili u kuću u Dubrovačkoj ulici broj 30, iz koje su ga nepoznati pripadnici navedene skupine odveli na obalu rijeke Drave i usmrtili.
3. decembra 1991. Stjepan Bekavac, Tihomir Valentić i Zdravko Dragić, pripadnici Branimirove osječke bojne, dočekali su Aliju Šabanovića ispred njegove stambene zgrade u naselju Sjenjak, uhitili su ga te ga odvezli i zatočili u podrumu kuće broj 30 u Dubrovačkoj ulici, da bi ga naknadno nepoznati pripadnici iste skupine odvezli iz navedene kuće na obalu rijeke Drave te ga tamo usmrtili pucajući mu iz vatrenog oružja u glavu. Nakon toga bacilli su ga u rijeku Dravu.
7. decembra 1991. Stjepan Bekavac, Tihomir Valentić i Zdravko Dragić, pripadnici Branimirove osječke bojne, odveli su Radoslava Ratkovića iz njegove obiteljske kuće, prevezli ga do kuće u Dubrovačkoj ulici broj 30, gdje su mu vezali ruke samoljepivom trakom, tukli ga i ispitivali o njegovoj navodnoj neprijateljskoj djelatnosti, da bi ga nakon njihovog odlaska dvojica nepoznatih vojnika nastavili tući te ga potom odvezli na obalu rijeke Drave, kod Tvrđe. Tamo je Dino Kontić dao automatsko oružje Zdravku Dragiću i rekao mu da puca u Ratkovića. Dragić je ispalio jedan hitac i pogodio Ratkovića u obraz, uslijed čega je ovaj pao u vodu. Dragić je potom iz druge puške ispalio prema Ratkoviću još jedan hitac, ali je Radoslav Ratković ipak uspio preživjeti i isplivati iz Drave.
7. decembra 1991. iz njegove kuće u Mrežničkoj ulici pripadnici Branimirove osječke bojne odveli su dr. Milutina Kutlića, vezali ga samoljepivom trakom, doveli ga na obalu rijeke Drave te ga usmrtili pucajući mu iz vatrenog oružja u glavu. Potom su ga bacili u rijeku Dravu.
Neutvrđenog dana u prvoj polovici decembra 1991. godine iz njegove kuće u Vrtnoj ulici 12 pripadnici Branimirove osječke bojne odveli su Svetislava Vukajlovića, vezali ga samoljepivom trakom, doveli ga na obalu rijeke Drave te ga usmrtili pucajući mu iz vatrenog oružja u glavu. Nakon toga bacili su njegovo tijelo u Dravu.
Neutvrđenog dana tokom decembra 1991. godine pripadnici Branimirove osječke bojne uhapsili su jednu nepoznatu žensku osobu, vezali je samoljepivom trakom, odveli je na obalu rijeke Drave te je usmrtili pucajući joj iz vatrenog oružja u glavu. Bacili su je potom u rijeku Dravu.
28. decembra 1991. godine iz kuće u Wilsonovoj ulici 19 pripadnici Branimirove osječke bojne odveli su Bogdana Počuču, vezali ga samoljepivom trakom, doveli ga na obalu rijeke Drave te ga usmrtili pucajući mu u glavu iz vatrenog oružja. Potom su ga bacili u rijeku Dravu.
12. jula 1991. pripadnici Branimirove osječke bojne uhapsili su te u podrumske prostorije Sekretarijata za narodnu obranu priveli Nikolu Vasića, gdje su ga udarali rukama, nogama, dijelovima oružja i palicama, zadavši mu pritom teške ozljede.
žrtve:
- Branko Lovrić
- Alija Šabanović
- Jovan Grubić
- Milutin Kutlić
- Svetislav Vukajlović
- Petar Ladnjak
- Milenko Stanar
- Bogdan Počuća
- Čedomir Vučković
- dvije neidentificirane osobe
Ovaj popis ubijenih civila temelji se na presudi protiv Branimira Glavaša, iako to nije konačan popis ubijenih Srba u Osijeku.
pravosudne konzekvence: 8. maja 2009. godine objavljena je presuda Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu, kojom su optuženici Branimir Glavaš, Ivica Krnjak, Gordana Getoš Magdić, Dino Kontić, Tihomir Valentić i Zdravko Dragić proglašeni krivima za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog u Osijeku 1991. godine. Branimir Glavaš osuđen je na deset godina zatvorske kazne.
Vrhovni sud Republike Hrvatske 2. juna 2010. okrivljenicima je smanjio zatvorske kazne koje su im izrečene prvostupanjskom presudom, pa je tako presudom VSRH-a Branimir Glavaš osuđen na osam godina zatvora, Ivica Krnjak na sedam, Gordana Getoš Magdić na pet, Dino Kontić na tri godine i šest mjeseci, Tihomir Valentić na četiri godine i šest mjeseci te Zdravko Dragić na tri godine i šest mjeseci.
Početkom 2015. godine Ustavni sud RH ukinuo je presudu Vrhovnog suda kojom je Branimir Glavaš zbog ratnih zločina osuđen na osam godina zatvora. Branimir Glavaš izišao je iz pritvora, koji je služio u zatvoru u Bosni i Hercegovini. Mada Ustavni sud RH nije uopće ulazio u meritum krivnje, već se bavio pravnim pitanjima, puštanje prvoosuđenog Branimira Glavaša iz zatvora ne ide u prilog ni pravdi za žrtve, a ni pravdi za većinu osuđenika jer su svi, osim Glavaša, već odslužili svoje zatvorske kazne. Nakon te odluke Glavaš je, iako prvostupanjski osuđen za zločin nad civilima, postao zastupnik u novom sazivu Hrvatskog sabora, čemu su se protivile brojne udruge civilnog društva, tražeći izmjenu zakona. Na toj je poziciji u oktobru 2017. dočekao ponovljeno suđenje u slučajevima Selotejp i Garaža.
Vrhovni je sud u junu 2016. po službenoj dužnosti, zbog bitnih povreda odredbi Zakona o kaznenom postupku, ukinuo osuđujuću presudu protiv Glavaša i drugih, i predmet vratio na ponovno suđenje pred Županijski sud u Zagrebu.
Izmijenjena optužnica od 22. marta 2017. godine ne obuhvaća stradanje Đorđa Petkovića u jednoj od garaža Sekretarijata za narodnu obranu, a za što je Glavaš terećen po zapovjednoj odgovornosti. Izostavljeno je i ubojstvo Jovana Grubića po nepoznatim pripadnicima tajne grupe, dijela diverzantsko-izviđačke postrojbe Operativne zone Osijek.
Ponovljeni postupak započeo je u junu 2019. godine.