lokacija: Prema popisu stanovništva iz 2011., Karlovac ima 55.705 stanovnika, od čega je 8 % Srba. Prema popisu stanovništva iz 1991., Karlovac je imao 81.319 stanovnika, od čega je bilo 26,72 % Srba. Iako Karlovac više ne obuhvaća isto područje koje je obuhvaćao 1991. godine, pa nije moguće jednostavno usporediti i analizirati podatke, sasvim je jasna velika promjena u nacionalnoj strukturi stanovništva, vidljiva u velikom padu udjela srpskog stanovništva na tom području. Koranski most nalazi se vrlo blizu samog centra Karlovca i, na neki način, predstavlja ulaz u grad s južne strane. Za vrijeme ratnih sukoba imao je važnu stratešku ulogu u obrani Karlovca.

vrijeme: 21. septembra 1991. godine

opis zločina: Dana 21. septembra 1991. pripadnici MUP-a i ZNG-a Republike Hrvatske u Karlovcu su, neposredno ispred mosta na rijeci Korani, zaustavili dva vojna kamiona u kojima su se nalazili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA. Kamioni su prevozili vojnike iz kasarne Mekušje prema kasarni Logorište, koja se nalazi u Karlovcu. Nakon pregovora s hrvatskim snagama i obećanja da im se ništa neće dogoditi, pripadnici JNA odložili su svoje oružje i predali se. Odmah je po predaji jedna grupa zarobljenika, uglavnom aktivnih pripadnika JNA, odvezena u prostorije Policije u Karlovcu, dok je druga grupa, od 17 vojnika, uglavnom rezervista iz sela Krnjak, vođena pješice preko Koranskog mosta. Kad su stali na Koranski most, tri su osobe u uniformama i s fantomkama na glavama ubile njih 13 hicima iz automatskog oružja. Od četvorice preživjelih trojica su se spasila skokom s mosta u rijeku Koranu.

Žrtve (prema mjestu prebivališta):

Čatrnja

  1. Popović, Nebojša (Mihajlo), 26. 7. 1967.

Donji Budački

  1. Gojković, Svetozar (Gligorije), 8. 1. 1959.
  2. Komadina, Zoran (Boško), 17. 5. 1964.

Grabovac Krnjački

  1. Savić, Milić (Dušan), 5. 9. 1955.
  2. Srdić, Miloš (Simo), 10. 5. 1948.

Karlovac

  1. Babić, Mile (Mihajlo), 15. 6. 1949.

Krnjak

  1. Babić, Nikola (Pajo/Dušan), 2. 4. 1948.
  2. Bižić, Vaso (Milan), 1. 7. 1955.
  3. Kozlina, Božo (Božo/Boško), 26. 3. 1954.
  4. Lukač, Miljenko/Milenko (Miloš), 13. 1. 1959.
  5. Milovanović, Slobodan (Svetozar), 5. 11. 1966.
  6. Peurača, Mile (Vladimir), 14. 1. 1964.

Partizansko Žarište

  1. Sipić, Jovan (Đorđe), 26. 3. 1966.

pravosudne konzekvence: Za zločin nad ratnim zarobljenicima na Koranskom mostu podignuta je protiv Mihajla Hrastova, bivšeg pripadnika MUP-a Republike Hrvatske, optužnica broj KT-48/91 Okružnog javnog tužilaštva u Karlovcu od 25. svibnja 1992. za protupravno ubijanje i ranjavanje. Postupak protiv Hrastova jedan je od najdužih u povijesti hrvatskog pravosuđa. Županijski sud u Karlovcu tri ga je puta oslobodio uz tvrdnju da je pucnjavi prethodio napad razoružanih neprijateljskih vojnika na Hrastovljeve suborce, čime su izgubili status zarobljenika. Vrhovni sud poništio je sve tri oslobađajuće presude, a nakon poništavanja treće predmet nije vratio istom sudu na ponovno suđenje, nego je sâm proveo drugostupanjski i trećestupanjski postupak i proglasio Hrastova krivim te ga osudio na sedam godina zatvora. No kako Vrhovni sud osuđujuću presudu nije javno objavio, Ustavni je sud presudu ukinuo, pa je Hrastov krajem 2010. godine pušten na slobodu. Iako trojica preživjelih spominju da su na njih pucale tri osobe, a ne samo Hrastov, DORH dosad nije pokazao nikakav interes za to da se optužnica proširi, kao što nije pokušao dokazati tko su nalogodavci zločina. Vrhovni sud naposljetku je potvrdio drugostupanjsku presudu prema kojoj je Hrastov kažnjen s četiri godine zatvora, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne, od 6. ožujka 1992. godine do 4. septembra 1992. te od 5. maja 2009. godine do 22. decembra 2010. godine. Suđenje Mihajlu Hrastovu trajalo je ukupno 23 godine.