mjesto: Atlagića most koji se nalazi na samom ulazu u Knin i kuća u Ulici cara Lazara 6, odnosno na Sinjskoj cesti
vrijeme: 5. kolovoza i neutvrđenog datuma oko 6. kolovoza 1995.
opis zločina: U jutarnjim satima 5. kolovoza 1995. skupina pripadnika HV-a a ulazu u Knin zaustavila je kamion u kojem su bili 36-godišnja Srpkinja iz Drniša i njen 34-godišnji suprug Živko Stojakov, civil koji bio odjeven u posuđenu kanadsku uniformu UN-a. “On je izašao iz kabine, bez naoružanja uzdignutih ruku, i pošao prema njima. Tada sam i ja već iskočila iz prikolice i pošla za Živkom. U tom momentu, bez ikakvog povoda, hrvatski vojnik je u Živkove grudi ispalio kratki rafal. Drugi vojnik, koji je bio sa strane, već kad je Živko pao i kad je bio mrtav, pucao mu je u glavu jednim metkom. Tada sam skočila na vojnika koji je prvi pucao i počela mu grebati lice, ali su me spriječili ostali. Naređeno mi je da se skinem, tako da sam ostala u gaćicama i majici. Tako razgolićenu natjerali su me da krenem u pravcu centra grada”, posvjedočila je preživjela koja je potom odvedena u sabirni centar u Kninu.
Nekoliko dana nakon ulaska hrvatskih vojnih snaga u Knin i početka pljačke preostale srpske imovine, tri vojnika prisila su Iliju Milivojevića da im pomogne utovarati namještaj iz svoje kuće u kamion. Milivojević je istog dana odlučio prijaviti krađu policiji, a svoju susjedu je zamolio da za to vrijeme pripazi njegovog slijepog oca, Milu Milivojevića. Kada ga je kasnije susjeda došla obići, pronašla ga je mrtvog u kuhinji. Ubojstvo je prijavila promatračima UN-a, koji su po izlasku na teren, 12. kolovoza 1995., u kući pronašli i leš Ilije Milivojevića. Jedan je ima strijelne rane na glavi, a drugi na leđima. Obojica su u trenutku ubojstva bili u civilnoj odjeći.
žrtve: troje ubijenih – Živko Stojakov (34), Mile Milivojević (84) i Ilija Milivojević (57)
pravosudne konzekvence: Posmrtni ostaci Živka Stojakova ekshumirani su u travnju 2001., a oca i sina Milivojević u lipnju iste godine na kninskom groblju. Njihova imena nalazila se u optužnici koju je tužiteljstvo MKSJ-a 2001. podiglo protiv hrvatski generala Gotovine, Čermaka i Markača. Međutim, zbog nedostatka čvrstih dokaza o mogućim počiniteljima zločina, Raspravno vijeće MKSJ-a nije razmatralo te slučajeve.