lokacija: Dvor je glavno naselje Općine Dvor koja se nalazi u regiji Pounje. Do 1995. godine Dvor se zvao Dvor na Uni. Područje Općine Dvor 1991. godine imalo je 14.555 stanovnika u 64 naselja, od kojih su Srbi bili njih 86,5 posto, a Hrvata je bilo 9,58 posto. Hrvatsko stanovništvo je uglavnom bilo koncentrirano u šest naselja uz rijeku Unu, od Dvora prema Kostajnici, te su u tim naseljima činili apsolutnu većinu, dok su Srbi bili apsolutna većina u svih ostalih 58 naselja Općine. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, na istom području živi 5570 stanovnika, od kojih su 4005 ili 71,9 posto Srbi, a njih 1440 ili 25,85 posto Hrvati.

vrijeme: 8. augusta 1995.

opis zločina: U dvorsku osnovnu školu je 5. augusta evakuirano pedesetak štićenika psihijatrijske bolnice i doma za starije u Petrinji. Od škole je svega par kilometara do sela Matijevići i mosta preko Une pa je narednih dana većina uspjela stići u relativnu sigurnost Bosanskog Novog. Devetero preostalih nisu mogli otići sami i nisu imali nikog da im pomogne. Neki su patili od ozbiljnih tjelesnih i mentalnih invaliditeta. Tijekom bitke za Dvor 8. augusta nešto prije 15 sati u školu je ušla grupa neidentificiranih vojnika te hladnokrvno ustrijelila preostale civile, uključujući Zorku Marić u kolicima i 80-godišnju Desanku Teodorović na štakama. Većina pobijenih bili su Srbi, ali barem je jedna osoba bila Hrvatica.

Zločinu su svjedočili pripadnici danskog bataljuna snaga UNCRO-a, tada smještenih u Dvoru, čiji je pripadnik Jan Wellendorf 2011. godine o svemu posvjedočio u danskim medijima, nakon čega je slučaj postao poznat i u hrvatskoj javnosti. Prema tom su svjedočenju danski vojnici htjeli reagirati, odnosno zapucati i tako pokušati spriječiti zločin, no naređeno im je da ne interveniraju, već samo promatraju.

potencijalni počinitelji: Prvi izvještaji krivicu za masakr pripisali su Petom korpusu Armije BiH, koji je prema nekim izvještajima napao izbjegličku kolonu kod sela Trgovi, svega devet kilometara zapadno od Dvora. Sumnju na Peti korpus izrazili su sami Danci. Naposlijetku, BIRN-u je više hrvatskih i srpskih oficira i civila potvrdilo da 8. kolovoza u Dvoru nije bilo pripadnika Armije BiH. To potvrđuju i izvori iz hrvatskog državnog odvjetništva (DORH) i srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine (TRZ).

Hrvatska vojska u Dvor upada 7. kolovoza predvečer, presjekavši izbjegličku kolonu kod kružnog toka nedaleko od autobusnog kolodvora blizu jugozapadnog ruba grada. U borbi sa srpskim vojnicima iz kolone dolazi do gubitaka na obje strane, a ginu i civili. Za srpsku stranu kružni je tok od presudne važnosti: njime prolazi cesta Glina — Bosanski Novi kojom bježe desetine tisuća ljudi. Sljedećeg jutra ostaci krajiške vojske vrše protunapad sa zapada i juga kako bi koloni omogućili nastavak prolaska. HV se povlači na položaje neposredno ispred Dvora. Hrvatska i srpska verzija događaja uglavnom se do ove točke podudaraju, no žestoka su sporenja oko toga tko je u rano poslijepodne kontrolirao područje oko škole i kojoj strani pripadaju ubojice.

U danskom dokumentarcu general krajiške vojske Mile Novaković tvrdio je da “škola nije zanimala srpske snage”. Zapravo su 8. kolovoza i srpske i hrvatske jedinice bile u blizini.

Više na https://www.portalnovosti.com/ubijeni-i-zaboravljeni

pravosudne konzekvence: Najčešće se govori o neidentificiranim počiniteljima bez oznaka, a s ciljem konačnog rješavanja slučaja krajem 2012. godine postignut je i dogovor predstavnika Državnog odvjetništva RH i srpskog Tužiteljstva za ratne zločine o daljnjoj suradnji pri utvrđivanju i otkrivanju počinitelja te svih okolnosti ovoga ratnog zločina. Zajednički su saslušavani svjedoci u Kopenhagenu, ali zasad nema javno dostupnih informacija o rezultatima ovih zajedničkih napora. Tako i gotovo dvadeset godina od počinjenog kaznenog djela, počinitelji ne samo da nisu procesuirani, nego nije sa sigurnošću utvrđeno čak niti kojoj su vojsci pripadali i zbog čega su počinili ubojstva.

Unatoč činjenici da je ubojstvo u školi u Dvoru istaknuto kao jedan od prioriteta DORH-a, još uvijek se nije dogodio nikakav pomak u smjeru pokretanja sudskog procesa za ovaj zločin. Velika bura u javnosti se digla zbog danskog dokumentarnog filma o ovom slučaju, a koji je sufinanciran sredstvima HAVC-a, pri čemu razne braniteljske udruge i pojedinci tvrde da se u filmu odgovornost za zločin stavlja hrvatskoj vojsci, iako je film usmjeren prije svega na propitivanje odgovornosti danskog bataljuna i njihovog zapovjednika.