lokacija: Grad Bjelovar nalazi se u središnjoj Hrvatskoj, s južne strane planine Bilogore. Osnovan je sredinom 18. stoljeća kao vojno središte, a u narednom je periodu osim vojnog postao i administrativno središte tog dijela Hrvatske. Danas je grad s nešto više od četrdeset tisuća stanovnika i središte Bjelovarsko-bilogorske županije. Prema popisu stanovništva iz 1991., u bivšoj Općini Bjelovar živjelo je 5.898 Srba, koji su činili 8,9% stanovništva, a u samom naseljenom mjestu Bjelovar 2.590 Srba, koji su činili 9,6% stanovništva. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011., u gradu Bjelovaru, koji je teritorijalna jedinica uža od bivše Općine, a šira od naseljenog mjesta, živi 1.877 Srba, koji čine 4,66% stanovništva. Iako se teritorijalna organizacija mijenjala, vidljiva je značajna promjena u nacionalnoj strukturi stanovništva, odnosno smanjenje broja Srba.
vrijeme: 29. septembra 1991.
opis zločina: U Bjelovaru se sredinom 1991. nalazila kasarna Jugoslavenske narodne armije Božidar Adžija, u kojoj je bila smještena 265. motorizirana brigada JNA, dok je u okolici grada bilo još nekoliko vojnih objekata, poput velikog skladišta municije u šumi Bedenik. U kasarni i drugim objektima nalazio se profesionalni oficirski kadar, ali i znatan broj mlađih osoba na služenju vojnog roka. Politička situacija u zemlji, odnosno pogoršavanje odnosa između hrvatskih republičkih i saveznih vlasti, utjecala je i na odnose lokalnih vlasti i kasarne. Hrvatska policija i Zbor narodne garde naredbom lokalnog kriznog štaba 28. su septembra započeli opsadu kasarne u kojoj se u tom trenutku nalazilo 150 vojnika i šezdeset oficira JNA. Na traženje zapovjednika kasarne u Bjelovar se uputila mirovna misija Evropske zajednice, kojoj ipak nije bio dopušten pristup gradu. Narednog dana došlo je do oružanog sukoba oko kasarne, tokom kojeg je izmjenjivana artiljerijska vatra, uslijed čega je poginulo troje civila i više pripadnika oružanih formacija s obiju strana. Tokom borbi major Milan Topić, koji je zapovijedao skladištem municije u Bedeniku, minirao je dio skladišta. U eksploziji je poginulo sedmoro pripadnika JNA i jedanaestoro pripadnika Zbora narodne garde. Nakon predaje kasarne zarobljeni pripadnici JNA razoružani su i skinuti do pojasa. Trojica oficira, zapovjednik kasarne pukovnik Rajko Kovačević te njegovi pomoćnici potpukovnik Miljko Vasić i kapetan prve klase Dragiša Jovanović, streljani su na licu mjesta. Kao što pokazuju amaterske snimke, njihova tijela ostala su izložena u kasarni i narednog dana. Šestorica pripadnika JNA, Radovan Berbetović, Zdravko Dokman, Radovan Gredeljević, Ivan Hojsak, Boško Radonjić i jedna nepoznata osoba, odvedeni su u podrum policijske stanice u kojoj su držani do 3. oktobra. Tog dana navečer su, zajedno sa Savom Kovačem, civilom srpske nacionalnosti koji je držan u podrumu policije pod sumnjom za nelojalnost, odvedeni u šumu Česma kod sela Malo Korenovo. Svi su na tom mjestu ubijeni iz vatrenog oružja osim Save Kovača, koji je preživio prostrjelne rane.
pravosudne konzekvence: Zbog zločina u Bjelovaru hrvatsko je pravosuđe pokrenulo dva postupka, većim dijelom na temelju dokaza koje je nacionalnom pravosuđu predao Međunarodni kazneni sud u Haagu. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru 25. je septembra 2001. podignulo optužnicu protiv dežurnog rukovoditelja bjelovarske policije Luke Markešića i trojice pripadnika bjelovarske jedinice specijalne policije “Omega”, Zdenka Radića, Zorana Marasa i Ivana Orlovića, zbog organiziranja ubojstva zarobljenika i pokušaja ubojstva jednog civila u šumi Česma „s namjerom i prema prethodnom dogovoru”. Optuženike je županijski sud oslobodio krivnje, ali je presudu 2004. poništio Vrhovni sud i naredio ponovno suđenje koje je započelo 2005. u Varaždinu uz izmijenjenu optužnicu. I u ovom postupku optuženi su oslobođeni krivnje, ali je Vrhovni sud ponovo poništio presudu i naložio novo suđenje. Na trećem suđenju, koje je započelo 2007. u Varaždinu, optuženi su proglašeni krivima i osuđeni na četiri, odnosno tri godine zatvora, ali više ne kao suučesnici u zločinu, nego kao pomagači. Ova promjena optužnice bila je formalna greška tužiteljstva zbog koje je Vrhovni sud poništio osuđujuću presudu, “ne ulazeći u meritum stvari”, odnosno bez obzira na dokaze koji su izloženi protiv osumnjičenika. Unatoč tome, tužiteljstvo na (četvrtom) ponovljenom suđenju nije mijenjalo optužnicu, a nije se naposljetku ni žalilo na oslobađajuću presudu zagrebačkog Županijskog suda iz 2011.
Istraga o streljanjima u kasarni započela je 2005. godine, nakon što je Haaški sud predao dokaze, uključujući i videosnimku pada kasarne. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru konačno je 2010. podignulo optužnicu protiv bivšeg predsjednika ratnog kriznog štaba i predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Bjelovar Jure Šimića. Njega se teretilo da je nakon pada kasarne naredio izdvajanje trojice oficira JNA, Rajka Kovačevića, Miljka Vasića i Dragiše Jovanovića, te njihovu likvidaciju. Šimić se branio sa slobode, što je bio presedan u domaćim suđenjima za ratni zločin, a suđenje je započelo tek 2015. na Županijskom sudu u Rijeci. Sud je 2019. Šimića oslobodio krivnje. U presudi se navodi da je “u optužnici izostavljen bitan element o načinu stradavanja”.