Pored paketa hrane i higijenskih potrepština, Mirjana Olujić u svoj je automobil ukrcala baterije za punjenje mobitela. Kako nam kaže, riječ je o jednom od najpotrebnijih artikala u selima Sisačko-moslavačke županije koja su uslijed razornog potresa ostala bez struje. Među njima su Luščani kraj Petrinje, treća od ukupno pet lokacija koje je Mirjana obišla toga dana.
– Tamo sam zatekla scenu iz ratnih filmova: sumrak, uznemireni ljudi, ogromne količine blata, a usred svega mladi bračni par koji s djecom sjedi ispred napola razrušene kuće. Na ognjištu su zapalili vatru kraj koje je žena pripremala hranu. Na njenom licu nije bilo ni očaja ni bijesa. Čak me pitala želim li večerati s njima. To je bila potvrda da ni ovakve tragedije ne mogu trajno ugasiti ljudski duh – govori Mirjana Olujić, predsjednica Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Siska i jedna od više desetaka volontera Srpskog narodnog vijeća koji u sklopu akcije “Banija je naša kuća” svakodnevno obilaze potresom pogođena područja.
U dosad najveću humanitarnu akciju SNV-a, kroz koju se prikupljaju sredstva za nabavu svega što je u ovom trenutku neophodno Banijcima i Banijkama, uključio se veliki broj pojedinaca, poduzeća, institucija, susjednih država, ali i članova gotovo svih organizacija Srba u Hrvatskoj. U prvih sedam dana prikupljeno je preko pola milijuna kuna i oko 27.000 eura.
Tatjana Dragičević, voditeljica Odjela za socijalna i humanitarna pitanja SNV-a, kaže da se u sklopu akcije “Banija je naša kuća” prikupljaju i materijalne donacije: građevinski materijal, kontejneri, agregati, baterijske lampe, hrana te higijenske i medicinske potrepštine, koje se potom usmjeravaju u skladišta. SNV je zasad oformio takve punktove u Sisku i Gornjoj Bačugi. Tamo se dostavljaju prehrambena pomoć, cerade, najloni, agregati i grijalice, dok su u Vrginmostu i Jabukovcu otvoreni veći skladišni prostori u kojima se odlaže građevinski materijal. Također, objašnjava Dragičević, taj se materijal skladišti u glinskom komunalcu i u Dvoru na Uni. U zagrebačkim prostorijama SPD-a “Privrednik” prikupljaju se pak osnovne potrepštine koje donose građani, a svoju solidarnost iskazala su i vijeća srpske nacionalne manjine, lokalne organizacije SDSS-a i pododbori SKD “Prosvjete”.
– Do srijede je stiglo pet šlepera građevinskog materijala: firma Vuković Company iz Bijelog Brda dopremila je tri šlepera, Općina Erdut jedan je isporučila za Vrginmost i Jabukovac, a iz Erduta očekujemo još jedan šleper. Zajedničko vijeće općina (ZVO) i SDSS Vukovarsko-srijemske županije dopremili su četiri kombija hrane i higijenskih potrepština u skladište u Dvoru na Uni. Time će se pokriti i područje Hrvatske Kostajnice, Majura, Kukuruzara i Dubice – govori Tatjana Dragičević.
Posebno je važna donacija Srpske pravoslavne crkve, koja je u suradnji sa SNV-om nabavila 72 stambena kontejnera. Čak 50 njih osigurano je preko Mitropolije zagrebačko-ljubljanske.
– Gde će i kojim porodicama biti isporučeni kontejneri, odlučiće ljudi koji se nalaze na terenu i lokalni sveštenici u saradnji sa SNV-om. Kontejnere dopremamo do Petrinje i Gline, a onda oni to preuzimaju i raspoređuju tamo gde je najpotrebnije. Ljudi će trebati pomoć ne samo ovih dana, nego narednih nekoliko godina, pa pretpostavljam da će težište naših sledećih aktivnosti biti usmereno na nabavku građevinskog materijala – za Novosti govori sveštenik Bogoljub Ostojić.
Istodobno se iz dana u dan povećava broj aktivista koji dopiru do hiljada ljudi razasutih na prostoru Banije. Riječ je uglavnom o mladim volonterima koji obavljaju različite poslove: od popravaka krovišta ili sanacija pojedinih dijelova oštećenih kuća, raznošenja prikupljenih donacija do pružanja psihosocijalne pomoći, popisivanja razrušenih spomenika i vjerskih objekata, prijava nastalih šteta te terenske koordinacije s državnim institucijama.
Većina njih nalazi se na glinskom području, gdje je zabilježen najveći broj ljudskih žrtava i oštećenih objekata. Od prvog dana tamo je Dejan Mihajlović, načelnik Općine Krnjak i predsjednik tamošnjeg DVD-a Debela Kosa, koji je nekoliko sati nakon potresa obišao Majske Poljane i tamo zatekao stravičan prizor – hrpu ruševina ispred kojih su roditelji i baka oplakivali poginulog mladića Darka Kozića. No ni takve tragedije, kaže nam Mihajlović, nisu natjerale stanovnike da napuste uništena ognjišta.
– To je donekle razumljivo, pogotovo kada su u pitanju oni koji na svojim imanjima imaju životinje. Njima smo omogućili kamp-kućice i kontejnere, koje smo u dogovoru s HEP-om, svugdje gdje su za to postojali uvjeti, priključili na struju i pomogli im u nabavci stočne hrane – govori Mihajlović. Njegovom timu na terenu probleme zadaju blatnjavi, neodržavani putevi kojima se ne može proći bez terenskih vozila.
– Riječ je o području koje je duži niz decenija zanemarivano, a ovaj potres je samo skrenuo pažnju na uvjete u kojima ti ljudi žive skoro cijeli život. Nažalost, naučeni su na tešku situaciju, pa gubitak krova nad glavom podnose stoički i većina njih nije klonula duhom – dodaje načelnik Krnjaka.
U to se uvjerila i Ljuba Vrga, suradnica SNV-a koja na trenu dijeli pristiglu pomoć, surađuje s lokalnim institucijama i pomaže ljudima da ispune obrasce za prijavu štete.
– Fascinira me duh ovog naroda koji nije mogao narušiti ni potres – govori Vrga, prisjećajući se dirljivih scena koje je zatekla u obilasku glinskog područja.
– Dvoje takvih ljudi su Ana i Milan Livun iz Drenovca kojima je kuća razrušena, a kumovi su im u dvorište dopremili kamp-kućicu u kojoj sada spavaju. Kada im dolazimo, uvijek nas nude hranom i kavom kao da se ništa nije dogodilo – kaže Vrga, koja je u svakodnevnom kontaktu s Mirkom Sužnjevićem, 36-godišnjim docentom zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva i članom Omladinske mreže Srba u Hrvatskoj.
Ovaj Banijac, rodom iz Donjeg Selišta, na tom je području okupio 30-ak mladih volontera iz različitih dijelova Hrvatske, koji su obišli Majske Poljane, Dragotinu, Hajtić, Selište, Ravno Rašće, Drenovac, Trtnik, Mali Gradac, Donji Klasnić, Bijele Vode i druga sela. Posebno ističe nesebičnu pomoć članova ZVO-a i Akademskog omladinskog udruženja “Josif Runjanin” s područja Istočne Slavonije i Baranje, koji su se među prvima odazvali na njegov poziv i sudjelovali u popravku krovova, prikupljanju i koordinaciji građevinskog materijala te dijeljenju humanitarne pomoći. Osim putem društvenih mreža, na kojima svakodnevno bilježe situaciju s terena, ekipa koju je okupio Sužnjević je informacije o unesrećenim ljudima prikupljala uz pomoć aktivista SNV-a. Ljuba Vrga tako im je dojavila za slučaj 66-godišnje Ljubice Macakanje, koja s 92-godišnjom majkom Marijom živi u zabačenom zaseoku sela Šibine. Do njihove kuće, koja se nalazi na vrhu brda, volonteri se zbog devastiranog, strmog puta i ogromne količine blata nisu uspjeli dovesti kamiončićem, pa su pješke nosili crijep. Srećom, kako kaže Mirko, nije ga puno trebalo.
– Na vrhu brda zatekli smo drvenu kućicu ispred koji je stajao stari ćuko. Na prvu nam je bilo jasno da tu živi sirotinja, kojoj je potres dokrajčio i ono malo što je imala. Kako su takvi uvijek najskromniji, Ljubica je u početku odbijala našu pomoć, tvrdeći da će oštećeni krov sama pokrpati i staviti lavore gdje bude curilo. Dvojica naših volontera su se odmah popela na krov i stavila novi crijep – govori Sužnjević, koji je Ljubici i njenoj majci u istom navratu dostavio paket hrane, a kasnije je za njih preko Facebooka prikupio 2000 kuna.
Pojedinci i organizacije okupljeni oko akcije “Banija je naša kuća” svoju su solidarnost iskazali i sa stanovnicima Bosanske Dubice, koja je također stradala u potresu. Saborska zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov tako je u utorak sa svojim kolegama s područja Istočne Slavonije sudjelovala u dostavi tone hrane i higijenskih potrepština tome gradu. Istodobno, podsjeća predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, ta je organizacija uplatila osnovnu donaciju u iznosu od 15.000 kuna na račun Dobrotvornog društva “Merhamet” iz Siska, koje je teško stradalo u potresu, i na taj način pomogla njihovu pučku kuhinju.
Značajna pomoć Banijcima je pak pristigla iz zemalja regije. Vlada Srbije tako je početkom tjedna donijela odluku da Hrvatskoj uplati milijun eura za sanaciju štete. U akciju su se uključili i članovi Hrvatskog narodnog vijeća, krovne organizacije hrvatske manjine u Srbiji, te specijalni izaslanik predsjednika Aleksandra Vučića za nestale Veran Matić, koji je animirao članstvo Srpskog filantropskog foruma, Fonda B92 i Koalicije za dobročinstvo na solidarnost s građanima Hrvatske. Predsjednik Privredne komore Srbije Marko Čadež angažirao se u dostavi prve pomoći u robi i akciji prikupljanja sredstava za strateške potrebe, dok je Crveni križ Srbije otvorio poseban račun za pomoć Hrvatskoj. Pomoć je stigla i iz Republike Srpske u vidu deset kontejnera osiguranih po odluci predsjednice Željke Cvijanović.
– Takva vrsta solidarnosti je iznimno važna i uvjeren sam da će trajati u mjesecima koji su pred nama, kao i da će strahote i stradanja koje su dva potresa ostavila iza sebe u značajnoj mjeri doprinijeti međusobnom zbližavanju, mnogo više nego što bi to učinili različiti politički napori u odnosima između država i naroda, posebno hrvatskog i srpskog – govori Milorad Pupovac. Dodaje da je sada važno raditi na suzbijanju dezinformacija, kao što je ona da hrvatski Crveni križ prilikom raspodjele pomoći diskriminira ljude po nacionalnoj osnovi, ili pak neke priče “poštovaoca poraženih, ekstremnih ideologija kojima nastoje omesti cijeli proces”.
– Ništa se od toga nije dogodilo, a ako jeste, bilo je marginalno. U komunikaciji između dviju država i javnosti zaustavili smo vrlo brzo širenje takvih dezinformacija, pa su ljudi, koji inače polemiziraju o odnosima Hrvatske i Srbije, uvidjeli na koji se način događaju prave stvari i kako treba suzbiti sve one koji ih žele zagaditi – govori predsjednik SNV-a, koji se slaže s ocjenom ostalih sugovornika Novosti da je državnim institucijama trebalo nekoliko dana da se počnu hvatati ukoštac sa stanjem na Baniji, ali i na Kordunu, gdje su također zabilježena oštećenja.
Kako kaže, nepripremljenost državnog aparata na takva stanja rezultat je višedecenijskog lošeg odnosa prema tim regijama, u kojima je došlo do sraza siromaštva, kakvo se rijetko susreće u drugim dijelovima Hrvatske, i razorne moći potresa. Pored stanovnika Vrginmosta, kojima je županijski Stožer sedmog dana nakon potresa poručio da se sami snađu dok pomoć ne dođe, to su na svojoj koži osjetili i mještani općine Dvor, gdje je štetu prijavilo oko 500 kućanstava.
Nikolu Arbutinu, načelnika Dvora, zatekli smo u ponedjeljak navečer u njegovom uredu gdje je nakon obilaska terena sastavljao izvještaje i planove za neredne dane.
– Predstavnici državnih institucija tek su trećeg dana stigli u našu općinu, pa smo nužne potrepštine osigurali preko SNV-a i privatnih kanala. Već dan-dva nakon potresa većina je krovova bila sanirana u smislu prekrivanja ceradama ili postavljanja crijepova, ali to nije trajno, već provizorno rješenje na koje smo bili prinuđeni zbog kiše koja nam ovih dana zadaje probleme. Do sada smo osigurali deset dvočlanih ekipa koje idu od kuće do kuće, s domaćinima ispunjavaju upitnike za prijavu štete i sagledavaju stanje u praktički cijeloj općini. Situaciju nam otežavaju klizišta i promjene tla – govori Arbutina, koji u narednim danima očekuje dodatnu pomoć državnih institucija, prije svega u vidu dizalica potrebnih za rušenje dimnjaka.
Očekivanja od državnih institucija ima i Milorad Pupovac, koji smatra da će nakon svega na područjima pogođenima potresom biti ostvareno urednije i interventnije djelovanje države nego što je to bio slučaj u proteklih 30 godina. Kako ističe, obnova sada mora biti napravljena prema najboljim standardima, a isto vrijedi i za razvoj tih krajeva.
– Ne smije se dogoditi ono što se dogodilo nakon 1995. – da su ljudima obnavljane kuće, ali nisu imali gdje raditi. Nije im se pomagalo da unaprijede stočarstvo, voćarstvo i bilo koju vrstu privrednih inicijativa. Isto tako, nije zabilježena nijedna značajnija investicija koja bi potpomognuta državnim nastojanjem bila ostvarena na području Gline, Petrinje, Dvora, Kostajnice ili manjih općina kao što su Sunja ili Majur – govori on.
– To je ono što mora ići paralelno. Država se na ovom slučaju treba osvijestiti i shvatiti da je ona ta koja mora biti ne samo simboličko mjesto postojanja, nego i najsnažnije sredstvo boljega života i bržega razvoja svakog hrvatskog kraja, a pogotovo ovakvog kao što je Banija – zaključuje Milorad Pupovac.
Tamara Opačić, Anja Kožul i Nenad Jovanović
Tekst je originalno objavljen 7. 1. 2021. na portalu Novosti.