Ni više od dva desetljeća nakon završetka rata ne postoji službena, javno dostupna evidencija svih smrtno stradalih. Postoje različita istraživanja koja se međusobno razlikuju, ali procjene se kreću od 18.000 do 23.000 ubijenih i nestalih.
Demograf Dražen Živić navodi da je rat u Hrvatskoj odnio ukupno 22.192 žrtve, a Dokumentaciono-informacioni centar Veritas tvrdi da je nestalih i smrtno stradalih Srba 7134. Četvrt stoljeća nakon završetka ratnih operacija na popisu je nestalih 1869 osoba.
Raspoloživi podaci ukazuju na postojanje etničkih predrasuda u suđenjima za ratne zločine, na etničku pristranost prilikom određivanja kazni za usporediva kaznena djela i na nedostatak volje za procesuiranje zločina počinjenih protiv Srba.
Prema podacima Državnog odvjetništva (DORH), od 1991. do 31. decembra 2014. nadležna državna odvjetništva pokrenula su kazneni postupak za ratni zločin protiv ukupno 3553 osobe. Krajem 2014. istrage za ratni zločin vodile su se protiv 220 osoba, a za ratni zločin bile su optužene 642 osobe.
Među zločinima evidentiranim u DORH-ovoj Bazi podataka ratnih zločina više od 80% čine zločini koje su počinili pripadnici srpskih formacija, dok je onih koje su počinili pripadnici hrvatskih postrojbi tek oko 18%. Iz analiza presuda u čijim su činjeničnim opisima pronađene podudarnosti u načinu izvršenja i u broju žrtava, kao i u drugim usporedivim činjenicama, evidentan je nerazmjer u određivanju kazni pripadnicima srpskih i hrvatskih postrojbi.
Sudovi nastavljaju s praksom da pripadnicima hrvatskih postrojbi sudjelovanje u ratu cijene kao olakotnu okolnost, a pojedinima od njih država podmiruje i troškove obrane.
Tekstovi koje donosimo na karti ratnih zločina predstavljaju pokušaj opisa nekih od najvećih zločina počinjenih nad Srbima. Oni ne obuhvaćaju sve zločine, ali pružaju temelje za njihovo daljnje istraživanje. Zbog različite razine istraženosti svakog pojedinog zločina, tekstovi se razlikuju u detaljnosti; u nekima se donose poimenični popisi žrtava, dok u drugima to nije bilo moguće napraviti. Koristili su se svi javno dostupni izvori podataka, ali zbog neujednačenosti informacija i malog broja relevantnih izvora, postoji šansa da su neke od žrtava izostavljene ili da se u nekim tekstovima nalaze zastarjeli podaci.