Odjel za kulturu Srpskog narodnog vijeća već drugu godinu za redom, u okviru svog Programa kulture sjećanja, koordinira projektom „Tragom zaborava“, koji je nastao temeljem, sada već, decenijskih nastojanja SNV-a i drugih antifašističkih partnera, poput Koordinacije židovskih općina RH, Javne ustanove SP Jasenovac, Centra za suočavanje s prošlošću Documenta i Antifašističke lige, da se uvala Slana i lokalitet nekadašnjeg ženskog logora u obližnjem selu Metajna prepoznaju na mapi ljudskog stradanja u Drugom svj. ratu.
Kolektivno sjećanje kao i spomenička baština, nastala na mjestima zločina unutar konc. sustava Gospić-Jadovno-Pag, izgubili su svoja uporišta i na rubovima su biološkog pamćenja odnosno pamćenja onih koji su ovim vremenima svjedočili neovisno o tome jesu li njima bili najstrašnije pogođeni. Stoga je svaki društveno-politički i stručno-znastveni napor da se ukaže na zapuštenost nekadašnjeg prostora sjećanja kao i javne memorije istovremeno i mogućnost boljeg i bržeg nacionalnog i internacionalnog uvezivanja svih aktera sjećanja.
Ovom je interdisciplinarnom i zahtjevnom istraživačkom pothvatu prethodio također jedan dugogodišnji umjetničko-znanstveni projekt „Slana – radikalni krajobraz“ koji je urodio istoimenom izložbom i filmskim esejem „Uvala“ ( https://snv.hr/izlozba-slana-radikalni-krajobraz-davora-konjikusica-nike-petkovic-i-gorana-andlara ). Uz njega niz godina Odjel za kulturu producira komemorativne prakse, prije svega inkluzivnog i edukativnog karaktera, dok istodobno vodi borbu za obnovu i zaštitu spomenika i spomen-obilježja, koja vjerojatno najviše neuspjeha bilježi upravo u uvali Slana.
U dva navrata je obnovljenje spomen-ploče bilo propraćeno uništavanjem. Treći pokušaj je izostao nakon jasnih indicija da bi treća replika 2023. godine doživjela istu sudbinu kao originalna ploča 1991. i kao prethodne replike 2011. i 2013. godine. U ukazivanju na ovu izuzetno iscrpljujuću borbu, kako sa zaboravom tako i sa pitanjima otočkog pristupa turizmu i ekonomskom razvoju, pomažu ne samo znanstvena već i umjetnička stremljenja obrade ljudske tragedije Drugog svj. rata u odnosu na skučenu perspektivu suvremenog revizionizma.
Projekt „Tragom zaborava“ upravo na primjeru Slane i Metajne problematizira skučenost javne odnosno institucionalne politike sjećanja, koja je na neki način diskvalificirala lokalitete Drugog svj. rata i prepustila ih lokalnim inicijativama i kapacitetima nadležnih konzervatorskih odjela. Istraživački tim projekta, sastavljen od stručnjaka za baštinu, kritički mobilizira koncepte i metode arheologije, antropologije, povijesti umjetnosti i kulturalnih studija za rad s višestrukim dionicima, uključujući potomke žrtava i lokalne zajednice, u definiranju otvorenog, suradničkog istraživačkog programa.
Istražuju lokacije logorskih objekata i granice logora na Slani uključujući i nadzorne lokacije, ali jednako tako istražuju diskurs o njima tražeći uzroke nevidljivosti stradanju zatočenika i zatočenica sa područja današnje Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine, koje je započelo koncem maja 1941. i trajalo sve do polovice augusta kada je talijanska fašistička vojska reokupirala Zonu B.
Tragom zaborava: