Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću povodom Međunarodnog dana borbe protiv fašizma i antisemitizma organizirao je konferenciju „Novi pristupi nasljeđu holokausta i obrazovanja o holokaustu”. Na konferenciji, održanoj 9. novembra 2020. u Hrvatskom novinarskom društvu i online, sudionici konferencije podijelili su sa svima prisutnima na koji način poučavanje o holokaustu može predstavljati i poziciju razvoja kritičkog mišljenja i koliko je ta pozicija važna u društvu u kojem predmet građanskog odgoja i obrazovanja nema institucionalnu podršku. Također, razgovaralo se o ovogodišnjoj odluci Ministarstva znanosti i obrazovanja RH da podrži organiziran odlazak u Jasenovac za oko stotinu škola. Iako je provođenje ove odluke trenutno onemogućeno zbog koronavirusa, ona je svakako važna i na nju se dugo čekalo. Terenska nastava u Jasenovcu trebala bi biti samo početak, odnosno jedna u nizu aktivnosti koje treba institucionalno razvijati naslanjajući se na već postojeće kvalitetne prakse raznih profesorica i profesora, kao i Lorande Miletić iz Agencije za odgoj i obrazovanje.
Upravo je na tom tragu izlagala i potpredsjednica SNV-a Aneta Vladimirov istakavši između ostalog frapantnu razliku u financijskoj podršci nadležnih institucija JUSP Jasenovac i Memorijalnom centru Domovinskog rata u Vukovaru. S obzirom na društvo prepuno revizionističkih i negacionističkih tendencija, poučavanje u školama o periodu Drugog svjetskog rata ponekad za profesorice i profesore postaje i čin građanske hrabrosti. U drugom dijelu izlaganja Vladimirov se osvrnula na višestruke prakse memorijalnih intervencija u javnom prostoru koje SNV podržava ili osmišljava od 2013. godine kada je na Cvjetnom trgu osvanuo Paviljon posvećen proboju logoraša u Jasenovcu autora Saše Šimprage, Davida Kabalina i Nike Mihaljevića preko niza sličnih umjetničko-aktivističkih događanja u koje ubraja i K19 – pet stupova načinjenih od cigli iz Jasenovca Zlatka Kopljara koji je upravo nedavno trajno postavljen u Varaždinu.
Na kraju izlaganja Vladimirov je podijelila nekoliko manje poznatih primjera solidarnosti i otpora koje smatra edukativno relevantnima, a među njima osobito učitelja Antu Dumbovića koji je pokušavao skrbiti o djeci, zatočenicima logora u Sisku, kao najbliži čovjek od povjerenja Kamilu Bresleru. Ante Dumbović je zaboravljen, a njegovo je djelo u doista nemogućim uvjetima stravičnog broja umrle djece i svjedočenja njihovim nezamislivim mukama, zaboravljeno. Kao jedna od važnijih posljedica ovog iznimno važnog događaja je svakako i dogovor sa Miljenkom Hajdarovićem, urednikom u izdavačkoj kući Profil-Klett, da učitelja Dumbovića uvrsti u jedan od “Vremeplova”, udžbenika povijesti, na kojima vrijedno radi kao povjesničar i vrsni pedagog koji se ne boji teških tema i dječje radoznalosti.