U nastavku pročitajte govor Milorada Pupovca održan 25. veljače 2022. u Hrvatskom saboru.

“Prije samo nekoliko dana dijelili smo nade s mnogi Evropljanima, a prije svega s Ukrajincima, da će diplomatski pregovori otkloniti ratnu opasnost i stvoriti pretpostavke za učvršćenje mira na ukrajinskim granicama i unutar same Ukrajine. Te su nade potopljene s početkom ruske vojne intervencije na ukrajinski teritorij. S dramatičnim posljedicama za samu Ukrajinu a tragičnim za rusko-ukrajinske odnose.

Zato se pridružujemo osudama korištenja oružane sile za rješavanje međudržavnih i međunarodnih sporova, a posebno unutardržavnih sporova, kao što je to slučaj s nama bliskom Ukrajinom koja je napadnuta od strane vojne sile Ruske Federacije (RF).

U ovim, za njih dramatičnim danima, izražavamo solidarnost s građanima Ukrajine. S ukrajinskim narodom. Pridružujemo se iskazanoj spremnosti naše Vlade za primanje mogućeg izbjegličkog kontingenta i humanitarnih oblika pomoći te spremnosti da politički djeluje da se rat i stradanje građane Ukrajine zaustavi. Stoga naročito podržavamo isticanje relevantnosti mirovnog iskustva naše zemlje u suradnji sa UN-om, OESS-om, susjednim zemljama i predstavnicima srpske zajednice, kao što je to iskustvo mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja ili iskustva slična ovom našem iskustvu.

Dijelimo duboku zabrinutost zbog toga što politika prvenstva nacionalnih interesa i u ovom slučaju, kao i u nizu drugih, ranijih slučajeva, prijeti uništavanjem preostalih komponenti međunarodnog poretka, njegovih multilateralnih instituta koji su stvoreni u periodu nakon drugog svjetskog rata. Nacionalni interesi su legitimni ali ne kao sredstvo ugrožavanja tuđih nacionalnih interesa i zloupotrebe ili razbijanja institucija svjetskog poretka utemeljenog na uzajamnom priznavanju nacionalnih interesa i međunarodne pravednosti u odnosima među državama.

Ništa manje duboku zabrinutost ne dijelimo zbog mogućeg utjecaja ratnog sukoba u Ukrajini po mir na evropskom prostoru i obnavljanje dubokih i štetnih linija podjela, kako između RF i EU, tako i unutar same EU. Nakon pada berlinskog zida i za EU i za cijeli evropski prostor, a to znači i za Rusiju i druge zemlje tog prostora bilo bi višestruko poražavajuće i štetno ukoliko bi se podigla nova željezna zavjesa.

Pozivamo na veću posvećenost rješavanju otvorenih pitanja u zemljama naše regije. Rat u Ukrajini i vojne napetosti između NATO i RF mogu imati zabrinjavajuće posljedice na jugoistok Evrope, geopolitički podijeljen i unutar sebe nekonsolidiran. Tu vidimo ozbiljnu priliku i jednako ozbiljnu odgovornost Republike Hrvatske. Tu vidimo veliku odgovornost svih političkih lidera u regiji. Naročito odgovornost za očuvanje mira i političke stabilnosti u našoj regiji i odgovornost za evropski mir.

Stoga se pridružujemo pozivu za obnavljanje diplomatskih aktivnosti u cilju uspostavljanja mira i političkog dijaloga. Kao nikada od 2. svjetskog rata dosad evropski mir i politički dijalog su na rubu ambisa. Premda mnoge zemlje i narodi u proteklih 30 godina, od pada berlinskog zida, nisu imale mira, nikad kao dosad nakon 2. svjetskog rata svjetski mir nije dovedene u pitanje kao sada. Svatko tome treba doprinijeti. Naročito veliki i moćni. A mali i bez velike moći jednako jer to je njihov životni interes. Dakle, to je životni interes i Hrvatske.

Mi iz Kluba SDSS-a smo za svijet bez politike sile i vojne konfrontacije, bez dominacije i prvenstva politike nacionalnog interesa nad sigurnošću mira i prava svake zemlje na život u miru. Mi smo predani očuvanju evropskog mira i za očuvanje međunarodnog poretka i njegovog učvršćivanja a protiv zloupotrebe ili devastacije međunarodnih institucija. Jer upravo one sad trebaju Ukrajini, kao što trebaju i drugim zemljama koje su prošle ili prolaze ovakvo dramatično iskustvo.

Što se tiče onih u ovom Saboru koji jučer i danas pitaju gdje su SDSS i Pupovac, odgovaram – tu smo! Tu smo gdje smo bili 1991 i 1995. Tu smo gdje smo bili 1996 i 1998. Tu smo gdje smo bili 2004. i 2013. Tu smo. A onima koji pitaju s kim se konzultiram, odgovaram – sa sobom, najbližima i savješću. Tu sam i slušam one koji nas pod različitim nazivima od devedesete do danas sumnjiče i tretiraju kao petu kolonu. Ako netko misli da će time pomoći Ukrajini, teško se vara i sramoti sve što danas na ovom mjestu radimo.”