Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust postavio je danas kamen spoticanja u spomen na Svetozara Milinova, zagrebačkog poduzetnika i žrtve ustaškog zločina. Kamen spoticanja, veličine 10 puta 10 centimetara, postavljen je ispred današnjeg Hotela Dubrovnik, a nekadašnjeg hotela čiji je vlasnik bio Milinov. Tko je bio Svetozar MILINOV / govor Borisa Miloševića tokom današnjeg postavljanja “kamena spoticanja”:
“Svetozar Milinov je jednom ispričao kako je kao siromašan dečko iz tadašnjeg Velikog Bečkereka došao u Zagreb, gdje ga je prvo primio trgovac, Židov imena Klein, koji mu je pomogao da se stane na noge u novoj sredini. To je ispričao kako bi pokazao da nije zaboravio da je bio siromašan, tko mu je pomogao, ali i da će njegova životna filozofija biti pomaganje drugima bez obzira na vjeru i nacionalnost.
I sam se počeo baviti trgovinom i godinama je gradio uspješnu trgovačku kuću Milinov, a 1928. godine kreće u gradnju hotela u centru grada. Krajem 1929. Milinov svoju trgovačku radnju seli iz Ilice na Trg bana Jelačića i Gajevu ulicu, a 19. 1. 1930. godine svečano otvara novi zagrebački hotel „Milinov“.
Prilikom otvorenja mediji, gradski predstavnici i uglednici su istaknuli skromnost, radišnost i lokalpatriotizam Svetozara Milinova zahvalivši mu što je u srcu grada Zagreba izgradio lijepu i sjajnu palaču.
Milinov je bio aktivan i ugledan član društva. Bio je primjerice u upravi Prve hrvatske štedionice, novčarske kuće AD Zagreb, Tvornice za pamučnu industriju, u nadzornom odboru Dunav osiguranja, a 1940. godine je izabran i u vijeće Zagrebačke burze.
Vrlo rano je počeo ulagati u srpsku zajednicu, ali i pomagati sredinu u kojoj živi. Donirao je uglavnom u dobrotvorne svrhe, donira Srpsku književnu zadrugu, jedan je od osnivača patronata Srpskog privrednog društva „Privrednik“, organizacije koja stipendira učenika iz siromašnih krajeva da završe zanat.
Odlučuje i sam osnovati fond za financiranje odjeće siromašnih učenika prvih razreda osnovnih škola u gradu Zagrebu kojim bi prema njegovoj zamisli upravljala tri gradska zastupnika (po jedan pravoslavne i katoličke vjeroispovjesti i jedan židovske vjere).
U proljeće 1940. godine je hotel prodao Dubrovačkoj plovidbi koja je hotelu dala novo ime „Dubrovnik“ koje nosi i danas.
Unatoč neizvjesnosti i crnim slutnjama, s obitelji je kao zagrepčanin ostao u Zagrebu. Rat, proglašenje NDH i teror koji je nastupio, gledao je, mogli bi reći iz prvog reda, s prozora stana u kojem je živio na Trgu bana Jelačića.
Vrlo brzo, Svetozar Milinov, supruga Milica Milinov rođena 1880. godine te sinovi, Đorđe rođen 1903., Kosta rođen 1905., Nikola rođen 1907. i Vojislav rođen 1914. godine su uhapšeni i odvedeni prvo u zagrebački Zbor gdje su zatočeni s ostalim zagrebačkim Srbima, a nakon nekoliko dana i u Gospić, pa u logor smrti u Jadovnu gdje su pogubljeni. Svi osim Milice koja je prema raspoloživim podacima završila u logoru na Pagu gdje je ubijena.
Ustaški režim službeno je Svetozara Milinova, suprugu Milicu i sinove tretirao kao osobe koje su se iselile s područja NDH u Srbiju što je zapravo bila zakonska dozvola da počne grabež imovine i privatnih obiteljskih stvari.
Temeljem toga je pokrenut postupak za iseljene „srpske kuće“ kako se to nazivalo. Vlasti su ušle u stan u kojem je Milinov živio. Sve pokretnine u stanu, namještaj i privatne obiteljske stvari u stanu su popisane, procijenjene i razdijeljene po institucijama i pojedincima koji su podnosili molbu da im se stvari s popisa dodijele.
Novčana sredstva na računima banaka su odlukom ustaških vlasti zaplijenjena i oduzeta, a Trgovačka kuća Milinov s trgovačkom radnjom u Gajevoj 3 je povjerena organizaciji Hrvatski radiša da s tom imovinom raspolaže odnosno proda svojim članovima i pitomcima ispod cijene.
Koliko god da je radio, stvarao i doprinosio društvu i gradu Zagrebu, Svetozaru Milinovu ništa nije pomoglo. Sve mu je oduzeto, imovina, obitelj, uspomene, život. Samo zato što je bio druge nacije i vjere. Bez obzira na društveni ugled, postignuća, prijateljstva i poznanstva, izbrisan je iz kolektivne memorije grada.
Dugo se pričalo i pisalo kako je Svetozar s obitelji otišao iz Zagreba, otputovao i nije se vratio.
Ovaj postavljeni „stolperstein“ je priznanje da je zlo koje se događalo upravo ovdje, došlo po njega i odvelo ga na stratište gdje je pogubljen. Dok hodamo pokraj hotela, zapinjat ćemo od taj mali, ali neizbrisiv trag u kulturi sjećanja na Svetozara Milinova, zagrepčanina koji je trajno promijenio vizuru glavnog zagrebačkog trga” – Boris Milošević.
Kamen spoticanja u sjećanje na Svetozara Milinova zajednička je inicijativa Centra za promicanje tolerancije, Srpskog narodnog vijeća i VeDRA-e.
Foto / Sandro Lendler / Hina, Dario Grzelj
FOTOGALERIJA: