Srpsko narodno vijeće, Serb national council

Simo Matavulj
znameniti Srbi u Hrvatskoj

Simo Matavulj – književnik

Simo Matavulj rođen je 12. septembra 1852. godine u Šibeniku. Nakon drugog razreda šibenske gimnazije odlazi u manastir Krupa, gdje je njegov stric Serafim tada bio iguman. Ubrzo je napustio manastir i 1872. završio učiteljsku školu u Zadru. Potom je radio kao učitelj u više dalmatinskih sela, a u Islamu Grčkom kod Zadra, prijateljevao je s uglednim Ilijom Jankovićem, djedom književnika Vladana Desnice.

Matavulj je prve književne radove objavio u zadarskom Narodnom listu. Osam godina radio je kao učitelj talijanskog jezika u Herceg Novom, a u vrijeme Nevesinjskog ustanka 1875. bio je dobrovoljac u četi Miće Ljubibratića, nešto kasnije i dobrovoljac-bolničar u ruskoj bolnici u Nikšiću. Zbog sudjelovanja u drugom Bokeljskom ustanku, austrijske vlasti protjerale su Matavulja koji je prebjegao na Cetinje. U novinama na Cetinju je 1885. u nastavcima počeo objavljivati roman Uskok.

Godine 1889. preselio se u Beograd, gdje je postao učitelj Niže gimnazije. Zbirke pripovijetki Sa Jadrana i Iz beogradskog života objavio je 1892., kada su štampani i njegovi romani Bakonja fra Brne i Uskok.

Napisao je oko sedamdeset pripovijedaka i novela, mahom objavljenih u zasebnim zbirkama, kao: Iz Crne Gore i Primorja, Iz primorskog života, Iz beogradskog života, Iz raznijeh krajeva, S mora i s planine, Sa Jadrana, Primorska obličja, Beogradske priče, Život i nemirne duše. Njegove najpoznatije pripovijetke su Pilipenda, koja opisuje unijaćenje Srba iz Petrovog polja u Dalmaciji i Povareta, koju mnogi smatraju za jednu od najboljih psiholoških novela ovdašnje književnosti.

Pored toga, Matavulj je ostavio i nekoliko svezaka putopisa, uspomena i književnih članaka. Napisao je i dvije drame: Zavjet i Na slavi. Također je prevodio djela pisana na stranim jezicima, najčešće francuskom. Preveo je Na vodi Guya de Maupassanta, San Emilea Zole, Pučanin kao vlastelin i Mizantrop od Molierea.

U prvim godinama 20. stoljeća zaposlio se pri Ministarstvu vanjskih poslova tadašnje Kraljevine Srbije. Bio je predsjednik strukovnog udruženja književnika, a za redovnog člana Srpske kraljevske akademije izabran je početkom 1904. Preminuo je u Beogradu 20. februara 1908. godine.

znameniti Srbi u Hrvatskoj
Jovan Mirić

jovan mirić

politolog

Josif Rajačić

josif rajačić

patrijarh

Nada Dimić

nada dimić

narodna heroina

Vojin Bakić

vojin bakić

kipar

Vladimir Beara

vladimir beara

nogometaš

Milan Kašanin

milan kašanin

historičar umjetnosti, književnik

Adam Dupalo

adam dupalo

partizanski borac

Savka Javorina-Vujović

savka javorina-vujović

narodna heroina